Najčešća pogreška je rečenica poput „odričem se u korist brata”. To se pravno ne smatra odricanjem od nasljedstva, nego ustupom nasljednog dijela, pa posljedice mogu biti bitno drukčije.
Važno Ovaj članak daje opće informacije prema hrvatskim propisima. Kod sporova među nasljednicima, nepoznatih dugova, maloljetnih osoba, imovine u inozemstvu ili drugih složenih okolnosti treba zatražiti individualni pravni savjet.
Brzi odgovor
- Kada se može odreći nasljedstva? Od smrti ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke.
- Kako se daje izjava? Usmeno pred nadležnim sudom odnosno javnim bilježnikom koji vodi ostavinski postupak, pred drugim općinskim sudom ili predajom javno ovjerovljene izjave.
- Može li se odricanje opozvati? U pravilu ne. Izjava se može pobijati samo po pravilima o manama volje.
- Može li se odbiti samo dio nasljedstva ili samo dugovi? Ne. Odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno.
- Što je s potomcima? Ako izričito ne navedete da se odričete samo u svoje ime, odricanje obuhvaća i vaše potomke.
- Odgovara li osoba koja se odrekla za dugove pokojnika? Ne.
- Vrijedi li odricanje i za naknadno pronađenu imovinu? Ne, zakon izričito propisuje da se odricanje na nju ne odnosi.
Što zapravo znači odricanje od nasljedstva?
Nasljedno pravo nastaje u trenutku smrti ostavitelja. To znači da nasljednik ne mora posebno „prihvatiti” nasljedstvo da bi postao nasljednikom. Ako ne želi naslijediti, mora dati valjanu izjavu o odricanju.
Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju smatra se da želi biti nasljednikom. Ako se nasljednik valjano odrekne nasljedstva, u pravnom smislu uzima se kao da nasljedno pravo nije ni stekao.
To je važno jer odricanje nije samo dogovor među članovima obitelji o tome tko će što uzeti. Riječ je o formalnoj nasljedničkoj izjavi s konkretnim pravnim posljedicama.
Nije potrebno davati izjavu o prihvatu
Nasljednik nije dužan davati izjavu da prihvaća nasljedstvo. Ako ne da izjavu o odricanju, smatra se da želi biti nasljednikom.
Međutim, osoba koja je već valjano izjavila da prihvaća nasljedstvo ne može se poslije jednostavno predomisliti i odreći ga se.
Do kada se može odreći nasljedstva?
Izjava o odricanju može se dati od trenutka smrti ostavitelja pa sve do donošenja prvostupanjske odluke u ostavinskom postupku.
Zato nije nužno čekati samo ročište za ostavinsku raspravu. Ako je osoba sigurna da se želi odreći nasljedstva, izjavu može dati i ranije, nakon što je nasljedstvo otvoreno smrću ostavitelja.
S druge strane, nakon donošenja prvostupanjske odluke više se ne može koristiti redovni mehanizam odricanja iz ostavinskog postupka.
Može li se nasljedstva odreći prije smrti ostavitelja?
Uobičajena izjava o odricanju od nasljedstva dana prije smrti ostavitelja nema pravnog učinka.
Zakon ipak poznaje posebnu iznimku: pod propisanim uvjetima potomak se ugovorom s pretkom može odreći budućeg nasljedstva, a slično vrijedi i za bračne drugove. Takav ugovor podliježe posebnim formalnim pravilima i ne treba ga poistovjećivati s izjavom koja se daje u ostavinskom postupku.
Kako se daje izjava o odricanju?
Nasljedničku izjavu o odricanju moguće je dati na nekoliko načina:
- usmeno pred ostavinskim sudom,
- usmeno pred javnim bilježnikom koji kao povjerenik suda vodi ostavinski postupak,
- usmeno pred drugim općinskim sudom,
- predajom ovjerovljene isprave koja sadrži izjavu o odricanju sudu ili javnom bilježniku koji vodi postupak.
Ako se izjava daje u pisanom obliku, potpis mora biti javno ovjerovljen. Isto vrijedi i za potpis na punomoći za davanje nasljedničke izjave.
Kod sastavljanja izjave nije dobro koristiti neprecizne obiteljske formulacije poput „prepuštam sve bratu” ili „ne želim ništa osim auta”. Pravni učinak ovisi o sadržaju izjave, a zakon razlikuje pravo odricanje od ustupa nasljednog dijela.
Odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno
Nasljednik se ne može valjano odreći samo nepovoljnog dijela ostavine, a zadržati ono što mu odgovara.
Primjerice, nije moguće izjaviti:
- „odričem se dugova, ali prihvaćam stan”
- „odričem se svega osim automobila”
- „odričem se ako se pokaže da dugovi prelaze određeni iznos”
Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni dano pod uvjetom.
To je jedan od razloga zbog kojih je prije izjave korisno utvrditi što je poznato o imovini i obvezama ostavitelja.
Možete se odreći samo u svoje ime ili i za svoje potomke
Ovo je jedna od najvažnijih posljedica odricanja.
Ako nasljednik samo kaže da se „odriče nasljedstva”, a ne navede da se odriče isključivo u svoje ime, odricanje vrijedi i za njegove potomke.
Ako se želi odreći samo za sebe, to treba izričito navesti.
Što se događa ako se odreknem samo u svoje ime?
Kod zakonskog nasljeđivanja dio osobe koja se odrekla samo u svoje ime nasljeđuje se kao da je ta osoba umrla prije ostavitelja.
U praksi to može značiti da na njezino mjesto dolaze njezini potomci, ako su prema pravilima zakonskog nasljeđivanja pozvani naslijediti.
Primjer: Kći pokojnika ima dvoje djece. Ako se kći odrekne nasljedstva samo u svoje ime, njezin se dio kod zakonskog nasljeđivanja dalje promatra kao da ona nije doživjela trenutak nasljeđivanja, pa njezini potomci mogu doći na njezino mjesto.
Što ako se odricanje odnosi i na potomke?
Ako nasljednik ne ograniči izjavu samo na sebe, odricanje obuhvaća i njegove potomke. Zakon izričito propisuje da, ako su ti potomci maloljetni, za takvo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva.
Ako se svi nasljednici najbližeg nasljednog reda odreknu, na nasljedstvo se mogu pozvati nasljednici sljedećeg nasljednog reda, ovisno o konkretnom obiteljskom odnosu.
„Odričem se u korist brata” nije isto što i odricanje
Ovo je česta i važna zabuna.
Ako nasljednik izjavi da se nasljedstva odriče u korist određenog drugog nasljednika, zakon to ne smatra pravim odricanjem od nasljedstva. Takva izjava smatra se ustupom nasljednog dijela.
Razlika nije samo terminološka.
Kod pravog odricanja osoba se, pod uvjetima iz zakona, smatra kao da nije bila nasljednik. Kod ustupa nasljednog dijela osoba najprije ima položaj nasljednika, a zatim svoj dio prenosi drugom nasljedniku.
Zbog toga formulacija „u korist” može imati posljedice i za odgovornost za ostaviteljeve dugove.
Praktična napomena Ako je cilj izbjeći položaj nasljednika, nemojte pretpostaviti da rečenica „odričem se u korist druge osobe” proizvodi isti učinak kao čisto odricanje. Sadržaj izjave treba uskladiti s onim što stvarno želite postići.
Što odricanje znači za dugove pokojnika?
Nasljednik koji se valjano odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.
Nasljednik koji se nije odrekao odgovara za dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ako ima više nasljednika, prema vjerovnicima mogu odgovarati solidarno, svaki do visine vrijednosti svojega nasljednog dijela.
Važan detalj je da sud na ograničenje odgovornosti prema vrijednosti naslijeđene imovine ne pazi automatski u svakoj situaciji, nego se nasljednik na to mora pozvati prigovorom.
Primjer: dugovi su veći od vrijednosti ostavine
Ako netko naslijedi imovinu vrijednu 20.000 eura, a dugovi ostavitelja iznose 50.000 eura, zakonska odgovornost nasljednika nije neograničena na svih 50.000 eura. Ograničena je vrijednošću naslijeđene imovine, uz pravila o prigovoru i dokazivanju vrijednosti.
Ako se osoba valjano odrekne nasljedstva, ne odgovara za ostaviteljeve dugove kao nasljednik.
Kod nepoznatih kredita, jamstava, poreznih dugova, sudskih postupaka ili druge moguće pasive preporučljivo je prije izjave provjeriti konkretno stanje, jer se izjava o odricanju kasnije u pravilu ne može opozvati.
Kada se više ne možete odreći nasljedstva?
Nasljednik koji je već raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom ne može se poslije odreći nasljedstva.
To se, međutim, ne odnosi na radnje koje služe samo očuvanju ostavine ili redovnom upravljanju njome.
Primjerice, sama radnja kojom se sprečava propadanje imovine ne mora značiti da je osoba izgubila pravo na odricanje. No prodaja, darovanje ili drugo raspolaganje nasljedstvom može imati drukčiju posljedicu.
Ako postoji dvojba je li neka ranija radnja bila samo očuvanje imovine ili pravno raspolaganje nasljedstvom, potrebno je provjeriti konkretne okolnosti.
Može li se izjava o odricanju opozvati?
U pravilu ne.
Valjana izjava o odricanju od nasljedstva ne može se jednostavno opozvati zato što se osoba predomislila, kasnije saznala da imovina vrijedi više ili se promijenio odnos među članovima obitelji.
Zakon dopušta pobijanje takve izjave prema općim pravilima o manama volje. To su iznimne situacije koje zahtijevaju pravnu procjenu konkretnog slučaja i ne treba ih shvatiti kao redovni „rok za predomišljanje”.
Zbog toga izjavu treba dati tek nakon što su posljedice dovoljno jasne.
Što ako se imovina pronađe tek nakon završetka ostavinskog postupka?
Zakon izričito propisuje da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu.
To je važna iznimka koju je lako previdjeti.
Ako se poslije pravomoćnog završetka ostavinskog postupka otkrije imovina koja ranije nije bila obuhvaćena ostavinom, prethodnu izjavu o odricanju ne treba automatski tumačiti kao odricanje i od te novootkrivene imovine.
Takva situacija može otvoriti dodatna pitanja o tome tko se poziva na nasljeđivanje te imovine i kakav je učinak ranijih izjava, pa je kod vrijednije imovine razumno zatražiti pravnu provjeru.
Što provjeriti prije nego što se odreknete nasljedstva?
Prije davanja izjave korisno je odgovoriti barem na sljedeća pitanja:
1. Što se nalazi u ostavini?
Nekretnine, računi, vozila, poslovni udjeli, potraživanja, vrijednosni papiri i druga prava mogu bitno utjecati na odluku.
2. Postoje li dugovi ili druge obveze?
Krediti, minusi, porezni dugovi, jamstva, ovrhe i sporovi mogu promijeniti sliku vrijednosti ostavine.
3. Želite li se odreći samo za sebe ili i za potomke?
Ako to ne razjasnite u izjavi, zakon predviđa učinak i prema potomcima.
4. Jeste li već raspolagali nasljedstvom?
Ako jeste, pravo na odricanje može biti izgubljeno.
5. Želite li se doista odreći ili samo prenijeti svoj dio drugom nasljedniku?
To nisu iste pravne radnje.
6. Postoji li oporuka, nužni dio ili spor među nasljednicima?
U takvim slučajevima posljedice mogu biti složenije od tipične ostavinske situacije.
7. Postoji li imovina ili nasljednik u drugoj državi?
Kod prekograničnog nasljeđivanja mogu se primjenjivati dodatna pravila o nadležnosti i mjerodavnom pravu.
Tri kratka primjera
Primjer 1: Odricanje samo u svoje ime
Sin pokojnika ima dvoje djece. Na ostavinskoj raspravi izričito kaže da se odriče nasljedstva samo u svoje ime. Kod zakonskog nasljeđivanja njegov se dio dalje promatra kao da je umro prije ostavitelja, pa njegovi potomci mogu doći na njegovo mjesto.
Primjer 2: „Odričem se u korist sestre”
Nasljednik želi da njegov dio pripadne sestri i izjavljuje da se „odriče u korist sestre”. To se ne smatra pravim odricanjem, nego ustupom nasljednog dijela. Zbog toga se ne smije automatski pretpostaviti da je osoba oslobođena svih posljedica koje proizlaze iz položaja nasljednika.
Primjer 3: Nasljedstvo s dugovima
Nasljednik sazna da ostavitelj ima značajne dugove. Prije donošenja odluke provjerava poznatu imovinu i obveze. Ako se valjano odrekne nasljedstva, kao nasljednik ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Ako ga prihvati, njegova odgovornost ograničena je vrijednošću naslijeđene imovine, uz pravila o prigovoru.
Kada je posebno korisno zatražiti pravni savjet?
Stručni savjet odvjetnika ili javnog bilježnika posebno je koristan kada:
- vrijednost dugova nije poznata
- postoji više nekretnina ili poslovnih udjela
- postoji spor među nasljednicima
- postoji oporuka čija je valjanost sporna
- postoji pitanje nužnog dijela
- nasljednici ili imovina nalaze se u više država
- već ste raspolagali dijelom ostavine
- želite da određena osoba dobije vaš dio, ali niste sigurni trebate li se odreći ili ustupiti dio
- naknadno je pronađena nova imovina
- posljedice odricanja zahvaćaju potomke.
Odricanje od nasljedstva je kratka izjava, ali njezine posljedice mogu biti dugotrajne. Zato je najvažnije prije potpisa ili izjave jasno znati odričete li se samo za sebe, kakva je poznata imovina i pasiva te želite li pravo odricanje ili prijenos svojega nasljednog dijela drugome.
Česta pitanja
Mogu li se odreći nasljedstva prije ostavinske rasprave?
Da. Izjava se može dati nakon smrti ostavitelja i prije samog ročišta, sve dok nije donesena prvostupanjska odluka. Može se dati pred sudom ili, u postupku koji vodi javni bilježnik kao povjerenik suda, pred tim javnim bilježnikom, odnosno dostaviti u javno ovjerovljenom obliku.
Moram li osobno doći na ostavinsku raspravu da bih se odrekao?
Ne nužno. Zakon dopušta i predaju ovjerovljene isprave koja sadrži nasljedničku izjavu. Potpis na takvoj izjavi, kao i na punomoći za davanje nasljedničke izjave, mora biti javno ovjerovljen.
Mogu li se odreći samo dugova, a zadržati imovinu?
Ne. Odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno.
Mogu li se predomisliti nakon što sam se odrekao?
Valjana izjava o odricanju ne može se opozvati. Moguće ju je pobijati samo prema općim pravilima o manama volje, što nije isto što i obična promjena odluke.
Odričem li se automatski i u ime svoje djece?
Ako ne izjavite da se odričete samo u svoje ime, odricanje vrijedi i za vaše potomke. Ako se odreknete samo u svoje ime, potomci mogu doći na vaše mjesto prema pravilima zakonskog nasljeđivanja.
Što znači odricanje „u korist” drugog nasljednika?
To se po zakonu ne smatra odricanjem od nasljedstva, nego ustupom nasljednog dijela. Pravne posljedice zato nisu iste kao kod čistog odricanja.
Odgovaram li za dugove pokojnika ako se odreknem nasljedstva?
Ne. Nasljednik koji se valjano odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.
Vrijedi li moje odricanje i za imovinu koja se pronađe kasnije?
Ne. Zakon propisuje da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu.
Izvori provjereni 4. listopada 2026. Stručni recenzent nije potvrđen. Glavna fotografija: 2H Media / Unsplash.
Izvori i stručna podloga
- Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – „Mogu li se odreći nasljedstva, do kada i na koji način?”
- gov.hr – Ostavinski postupak
- Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Zakon o nasljeđivanju
- Narodne novine – Zakon o nasljeđivanju, osnovni tekst, osobito članci 129.-139.
- gov.hr – Nasljeđivanje
- Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – „Odgovara li nasljednik za ostaviteljeve dugove?”