Ukratko: nakon smrti bliske osobe ne postoji rok do kojeg biste se trebali osjećati bolje niti jedan ispravan način tugovanja. Žalovanje može uključivati tugu, šok, ljutnju, krivnju, utrnulost, umor i promjene u svakodnevnom funkcioniranju. Važno je postupno održavati osnovnu brigu o sebi, ostati povezan s ljudima kojima vjerujete i potražiti stručnu pomoć kada vam je potrebna.
Nakon smrti bliske osobe ne postoji postupak kojim se tuga može jednostavno ukloniti niti rok do kojeg biste se trebali osjećati bolje.
Žalovanje je proces prilagodbe na stvarnost u kojoj osobe više nema. Netko će puno plakati. Netko će u početku osjećati gotovo samo prazninu. Mogu se pojaviti ljutnja, krivnja, strah, zbunjenost, teškoće s koncentracijom ili čak povremeni osjećaj olakšanja.
Sve te reakcije mogu biti dio žalovanja. Ne postoji jedan ispravan način tugovanja. NHS navodi da ljudi na gubitak reagiraju različito i da se snažne emocije mogu pojavljivati neočekivano.
Cilj zato nije „zaboraviti“ osobu niti prestati osjećati tugu što prije. Za mnoge ljude radi se o postupnom pronalaženju načina kako ponovno živjeti svakodnevni život uz činjenicu da se dogodio gubitak.
Što nam se može događati nakon smrti bliske osobe?
Žalovanje nije samo tuga. Gubitak može utjecati na emocije, tijelo, misli, odnose s drugim ljudima i sposobnost obavljanja svakodnevnih obaveza.
- šok i nevjerica
- emocionalna utrnulost
- intenzivna tuga i plač
- osjećaj praznine ili usamljenosti
- ljutnja ili osjećaj krivnje
- zbunjenost i teškoće s koncentracijom
- promjene apetita ili spavanja
- umor i smanjena energija.
NHS i američki CDC opisuju širok raspon emocionalnih i tjelesnih reakcija nakon gubitka. Zbog toga osoba jedan trenutak može razgovarati i funkcionirati gotovo uobičajeno, a nekoliko minuta poslije osjetiti vrlo snažnu tugu. Jedno ne poništava drugo.
Tuga često dolazi u valovima
Žalovanje se najčešće ne odvija kao ravna crta na kojoj je svaki novi dan malo lakši od prethodnog.
Možete imati nekoliko relativno mirnih dana, a onda vas pjesma, fotografija, poznati miris, mjesto, obiteljski događaj ili sasvim obična rečenica ponovno snažno podsjete na osobu koju ste izgubili.
To ne znači nužno da ste se vratili na početak. Posebno osjetljivi mogu biti rođendani, blagdani, godišnjice smrti i prvi važni događaji koje obitelj prolazi bez preminule osobe.
Kako se nositi s gubitkom voljene osobe?
Ne postoji tehnika koja će ukloniti žalovanje. Postoje, međutim, stvari koje nekim ljudima mogu olakšati prve dane, tjedne i mjesece.
Budite nježni prema sebi
Ako ne možete plakati, to ne znači da vam nije stalo. Ako često plačete, to ne znači da se loše nosite s gubitkom. Ne postoji propisana reakcija.
Ostanite povezani
Ne morate stalno govoriti o smrti. Ponekad je dovoljno da netko bude prisutan, sasluša vas, ode s vama u šetnju ili pomogne oko svakodnevnih stvari.
Zadržite osnovnu rutinu
Hrana, san, higijena, kratka šetnja i jednostavne obaveze mogu dati određenu strukturu razdoblju koje često djeluje kaotično.
Smanjite očekivanja
Koncentracija, motivacija i energija mogu biti slabije nego prije. Ako nešto nije hitno, ponekad je razumno ostaviti to za kasnije.
Čuvajte uspomenu na svoj način
Fotografije, razgovor, odlazak na groblje, zapisivanje uspomena ili obiteljski običaj mogu pomoći ako vam odgovaraju. Ne postoji obavezan ritual.
Potražite pomoć kada vam treba
Razgovor s liječnikom, psihologom, psihoterapeutom ili drugim odgovarajućim stručnjakom ne morate čuvati za trenutak kada više ne možete funkcionirati.
Moram li proći kroz pet faza žalovanja?
Često se govori o poricanju, ljutnji, pregovaranju, depresivnom raspoloženju i prihvaćanju. Važno je, međutim, ne shvatiti taj model kao raspored koji svaka osoba mora proći.
NHS navodi da osoba ne mora doživjeti sve faze, da se one ne moraju pojaviti određenim redoslijedom i da prijelaz između njih nije nužno postupan. Model zato može pomoći u opisivanju nekih reakcija, ali nije test prema kojem se utvrđuje žalujete li „ispravno“.
Koliko traje žalovanje?
Ne postoji univerzalni rok. Na tijek žalovanja mogu utjecati odnos koji ste imali s preminulom osobom, okolnosti smrti, iznenadnost gubitka, prethodna iskustva, obiteljske okolnosti, zdravlje i podrška koju imate oko sebe.
Nekome svakodnevno funkcioniranje postane lakše nakon nekoliko mjeseci. Kod nekoga intenzivna tuga traje znatno dulje. Važna je razlika između postojanja tuge i nemogućnosti funkcioniranja.
Sjećanje, čežnja i povremeni snažni valovi tuge mogu postojati dugo nakon smrti i sami po sebi ne znače da nešto nije u redu.
Što zapravo znači „preboljeti“ smrt voljene osobe?
Ljudi često traže odgovor na pitanje „Kako preboljeti smrt voljene osobe?“, ali riječ „preboljeti“ može stvoriti pogrešno očekivanje da nakon određenog vremena više ne bismo trebali osjećati posljedice gubitka.
Za mnoge ljude prilagodba izgleda drugačije. S vremenom ponovno mogu raditi, stvarati odnose, planirati, veseliti se i normalno funkcionirati, a da osoba koju su izgubili i dalje ostaje važan dio njihovih sjećanja i života.
Pojava dobrog dana, smijeha ili zadovoljstva nije znak da ste nekoga zaboravili.
Je li normalno osjećati krivnju nakon smrti?
Krivnja je česta reakcija tijekom žalovanja. Misli mogu zvučati poput: „Trebao sam ranije primijetiti“, „Zašto nisam nazvao?“ ili „Mogao sam učiniti više“.
Nakon što znamo kako je događaj završio, prošle odluke često promatramo s informacijama koje tada nismo imali. Korisno je razlikovati stvarnu odgovornost od beskonačnog ponavljanja pitanja „što bi bilo da sam…“ na koja više nije moguće dobiti odgovor.
Ako osjećaj krivnje postane središnji dio svakog dana ili vas ozbiljno ometa u svakodnevnom životu, razgovor sa stručnom osobom može pomoći.
Što ako nakon smrti osjećam i olakšanje?
I to se može dogoditi, osobito nakon dugotrajne bolesti, intenzivne skrbi, boli ili dugog razdoblja neizvjesnosti.
Možete žaliti što je osoba umrla i istodobno osjećati olakšanje jer više ne pati ili jer je završilo dugo razdoblje straha i iscrpljenosti. Jedna emocija ne poništava drugu.
Kada je dobro potražiti stručnu pomoć?
Vrlo snažna tuga neposredno nakon smrti sama po sebi ne znači da osoba ima psihički poremećaj. Ipak, pomoć je dobro potražiti ako osjećate da se teško nosite sa situacijom ili ako se vaše stanje ozbiljno odražava na svakodnevni život.
- dulje vrijeme gotovo uopće ne možete obavljati osnovne obaveze
- osjećate sve jaču depresivnost ili tjeskobu
- potpuno se povlačite od drugih ljudi
- alkohol, lijekovi ili druge tvari postaju glavni način suočavanja
- osjećate trajnu beznadnost
- imate misli da život više nema smisla ili razmišljate o samoozljeđivanju ili samoubojstvu.
Postoji i dijagnoza produženog poremećaja žalovanja. Prema DSM-5-TR kriterijima Američkog psihijatrijskog udruženja, kod odraslih se razmatra kada teške reakcije žalovanja traju najmanje 12 mjeseci nakon smrti, uz klinički značajnu patnju ili narušeno funkcioniranje te uz uvažavanje kulturnih, društvenih i vjerskih normi.
Taj vremenski kriterij ne znači da morate čekati 12 mjeseci da biste zatražili pomoć. Ako vam je teško, stručnu podršku možete potražiti bilo kada.
Ako se pojave misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu
Misli da ne želite više živjeti, ozbiljno razmišljanje o samoozljeđivanju ili osjećaj da biste mogli ugroziti sebe treba shvatiti ozbiljno.
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBC Zagreb:
01 2376 470 – dostupno 0-24 sata
Telefon za psihološku pomoć:
01 4828 888 – radnim danom od 10:00 do 22:00
HZJZ također navodi da su besplatne usluge zaštite mentalnog zdravlja dostupne bez uputnice u županijskim zavodima za javno zdravstvo.
Ako postoji neposredna opasnost za vas ili drugu osobu, nazovite 112 ili 194 – Hitnu medicinsku službu.
Nisu svi gubici isti
Opći proces žalovanja ima određene zajedničke karakteristike, ali okolnosti gubitka mogu biti vrlo različite. Smrt roditelja nije isto iskustvo kao smrt partnera. Smrt djeteta predstavlja posebno iskustvo gubitka. Dijete koje izgubi blisku osobu treba objašnjenje i podršku prilagođenu svojoj dobi.
Ako je prošlo tek nekoliko dana
Ako ste osobu izgubili vrlo nedavno, možda sada nije korisno pokušavati odgovoriti na pitanje: „Kako ću ovako živjeti godinama?“
Dovoljno je baviti se kraćim razdobljem. Danas nešto pojesti. Danas pokušati odspavati. Danas nazvati nekoga kome vjerujete. Danas obaviti ono što zaista mora biti obavljeno.
Ono što može čekati, može ostati za drugi dan.
Ne morate odmah razumjeti sve što osjećate niti donositi zaključke o tome kako ćete se osjećati za nekoliko mjeseci. Žalovanje ne zahtijeva da zaboravite osobu koju ste izgubili. S vremenom traži pronalaženje načina kako nastaviti vlastiti život uz činjenicu da je ta osoba postojala, bila vam važna i više nije fizički prisutna u vašem životu.
Česta pitanja o žalovanju nakon smrti bliske osobe
Je li normalno da nakon smrti bliske osobe ne mogu plakati?
Da. Šok, emocionalna utrnulost i osjećaj nestvarnosti mogu se pojaviti nakon smrti. Ljudi reagiraju različito, a odsutnost plača ne govori koliko vam je osoba značila.
Je li normalno da se jedan dan osjećam dobro, a sljedeći ponovno jako loše?
Da. Intenzitet žalovanja može se mijenjati i snažni osjećaji mogu se ponovno pojaviti nakon mirnijeg razdoblja. To samo po sebi ne znači da se s gubitkom nosite pogrešno.
Koliko dugo je normalno tugovati?
Ne postoji jedinstveno trajanje žalovanja koje vrijedi za sve ljude. Važno je promatrati ne samo koliko je vremena prošlo nego i koliko reakcije na gubitak utječu na svakodnevno funkcioniranje.
Moram li proći svih pet faza žalovanja?
Ne. Model pet faza nije obavezan slijed kroz koji moraju proći svi ljudi. Faze se mogu pojaviti drugim redoslijedom, preklapati, ponavljati ili neke od njih uopće ne morate iskusiti.
Kada trebam razgovarati s psihologom ili drugim stručnjakom?
Pomoć možete potražiti kad god osjećate da vam je potrebna. Posebno je važno reagirati ako teškoće ozbiljno ometaju svakodnevni život, ako se osjećate sve lošije, ako se potpuno izolirate ili ako se pojave misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu.
Izvori i stručna podloga
- NHS – Get help with grief after bereavement or loss
- Centers for Disease Control and Prevention – Grief
- American Psychiatric Association – Prolonged Grief Disorder
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo – Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja
- Ravnateljstvo civilne zaštite – broj 112
- Gov.hr – Hitna medicinska služba 194
Napomena: Ovaj sadržaj služi za opće informiranje i podršku. Ne može zamijeniti individualnu procjenu liječnika, psihologa, psihoterapeuta ili drugog kvalificiranog stručnjaka.
Fotografije: Artem Kovalev i Zoe / Unsplash.