Mirogoj: kako je imanje Ljudevita Gaja postalo jedno od najpoznatijih hrvatskih groblja

Mirogoj nije nastao na mjestu stoljetnog gradskog groblja. Počeo je kao privatno imanje Ljudevita Gaja, vođe hrvatskoga narodnog preporoda, koje je Grad Zagreb kupio 24. siječnja 1873. godine kako bi riješio sve veći problem prenapučenih gradskih groblja. Novo središnje groblje službeno je otvoreno 6. studenoga 1876., a monumentalne arkade koje danas najviše povezujemo s Mirogojem počele su se graditi tek nekoliko godina poslije.

Priča o Mirogoju zato nije samo priča o groblju. To je priča o širenju Zagreba, promjeni odnosa grada prema pokapanju, stvaranju zajedničkog groblja za različite vjeroispovijesti i dugom arhitektonskom projektu koji je nekadašnje privatno imanje pretvorio u jedno od najprepoznatljivijih mjesta hrvatske memorijalne kulture.

Naslovna fotografija: Budgiekiller; Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0. Prikaz može biti umanjen ili izrezan; izvedene veličine zadržavaju istu licencu.

Mirogoj u nekoliko datuma

Datum	Što se dogodilo
20. travnja 1872.	Umro je Ljudevit Gaj.
24. siječnja 1873.	Grad je kupio Gajevo imanje radi uređenja središnjeg gradskog groblja.
1. studenoga 1876.	Groblje je predano na uporabu.
6. studenoga 1876.	Mirogoj je službeno otvoren.
7. studenoga 1876.	Pokopan je prvi pokojnik, Friedrich Singer.
25. studenoga 1876.	Donesen je prvi Statut skupnog groblja.
1879.	Počela je gradnja monumentalnih arkada.
15. listopada 1885.	Posmrtni ostaci Ljudevita Gaja preneseni su u Arkadu preporoditelja.
travanj 1886.	Na mjestu nekadašnjeg Gajeva ljetnikovca sagrađena je mirogojska mrtvačnica.
do 1917.	Dovršavane su danas postojeće glavne arkade.
do 1930-ih	Arhitektonski okvir Mirogoja nastavio se dopunjavati prema Bolléovim projektima.

Zašto je Zagrebu trebalo novo veliko groblje

Zagreb je u drugoj polovici 19. stoljeća brzo rastao, a postojeća groblja više nisu odgovarala potrebama grada. Prema podacima Gradskih groblja, šezdesetih godina 19. stoljeća novine su već upozoravale na njihovu prenapučenost. Oko 1876. Zagreb je imao približno 24.000 stanovnika i deset groblja.

Ta groblja nisu činila jedinstven gradski sustav. Mnoga su bila vezana uz crkvene zajednice, a pokapanje je bilo raspoređeno na više lokacija. Gradska općina i Zagrebačka nadbiskupija zato su 1872. dogovorile zatvaranje groblja sv. Roka, sv. Tome i sv. Jurja te traženje prostora za novo zajedničko groblje.

Mirogoj je u tom smislu predstavljao veliku promjenu. Umjesto niza manjih groblja nastajalo je središnje gradsko groblje u vlasništvu gradske općine.

Zašto je odabrano baš Gajevo imanje

Ljudevit Gaj, jedna od ključnih osoba hrvatskoga narodnog preporoda, posljednje je godine života provodio na svom posjedu iznad Zagreba. Prema povijesti koju objavljuju Gradska groblja, obnovio je tamošnji ljetnikovac, uredio imanje i dao izgraditi pristupnu cestu, ali su ga ti zahvati dodatno financijski opteretili.

Gaj je umro u Zagrebu 20. travnja 1872. godine. Nakon njegove smrti imanje je završilo na dražbi, a Grad ga je 24. siječnja 1873. kupio s jasnom namjerom da ondje uredi novo središnje groblje. Gradska groblja upravo taj datum navode kao mogući dan osnutka Mirogoja, iako će do službenog otvorenja proći još gotovo četiri godine.

U jednom službenom tekstu Grada Zagreba navodi se da je Gajevo imanje kupljeno za 21.320 forinti. Gradska groblja pritom bilježe da su kapele sv. Roka i sv. Jurja za kupnju zemljišta izdvojile 17.318 forinti. Riječ je, dakle, o iznosu koji je sudjelovao u financiranju kupnje, a ne nužno o ukupnoj cijeni imanja.

Od privatnog perivoja do gradskog groblja

Grad nije potpuno izbrisao karakter Gajeva imanja. Prema službenoj povijesti Mirogoja, gradska općina nije dirala postojeći Gajev perivoj, a uz puteve su dodatno posađeni drvoredi lipa, javora, smreka, divljeg kestena i drugih vrsta.

Taj spoj groblja i parka postat će jedno od trajnih obilježja Mirogoja. Mjesto nije zamišljeno samo kao prostor ukopa, nego kao uređena cjelina s prometnicama, zelenilom, grobnim poljima i kasnije reprezentativnom arhitekturom.

Groblje je predano na uporabu 1. studenoga 1876., a službeno otvorenje održano je 6. studenoga. Već sljedećeg dana, 7. studenoga, pokopan je prvi pokojnik, Friedrich Singer, nastavnik tjelovježbe i mačevanja.

Groblje za različite vjeroispovijesti

Jedna od važnijih posebnosti novog Mirogoja bila je njegova uloga općega gradskog groblja.

Prvi Statut skupnog groblja donesen je 25. studenoga 1876. i Mirogoj je njime određen kao groblje za pripadnike svih vjeroispovijesti. Pojedinim zajednicama dodijeljeni su zasebni prostori, ali statut je naglašavao da pripadnici različitih vjera imaju jednaka prava i dužnosti u odnosu prema groblju.

U početnoj podjeli postojali su odjeli za katolike, pravoslavne, protestante i Židove. Svakoj je priznatoj vjeroispovijesti bilo zajamčeno obavljanje vlastitih pogrebnih obreda.

To je važno i za razumijevanje samog identiteta Mirogoja. On nije nastao kao groblje jedne župe ili jedne vjerske zajednice, nego kao gradska institucija koja je trebala služiti stanovnicima različitih vjera.

Hermann Bollé i izgled po kojem danas prepoznajemo Mirogoj

Kada je Mirogoj otvoren 1876., još nije izgledao kao danas. Monumentalne arkade, paviljoni i kupole, koje su postale njegov najprepoznatljiviji dio, nastajale su postupno.

Gradnja arkada započela je 1879. godine. Njihov je arhitektonski okvir u cjelini izveden prema projektima Hermanna Bolléa, arhitekta njemačkog podrijetla koji se krajem 1870-ih trajno nastanio u Zagrebu i snažno obilježio njegovu arhitekturu.

Službena povijest Gradskih groblja navodi da je do završetka danas postojećih arkada prošlo 38 godina, odnosno da su dovršavane do 1917. Novije istraživanje povjesničara umjetnosti Dragana Damjanovića pokazuje da se arhitektonski okvir Mirogoja nastavio razvijati i tijekom 1920-ih i 1930-ih. Drugim riječima, Mirogoj nije projekt dovršen u jednoj fazi, nego građevinska i urbanistička cjelina koja je nastajala desetljećima.

Bolléova prvotna zamisao bila je još ambicioznija. Arkade i paviljoni trebali su okružiti mnogo veći dio groblja, no cjelovit plan nije u potpunosti realiziran, među ostalim i zbog financijskih razloga.

Posebno je zanimljivo da je Bollé u travnju 1886. sagradio mirogojsku mrtvačnicu upravo na mjestu nekadašnjeg Gajeva ljetnikovca. Privatna kuća s imanja tako je fizički nestala, ali je mjesto na kojem je stajala ostalo ugrađeno u novu funkciju prostora.

Ljudevit Gaj se na Mirogoj vratio nakon smrti

U priči o nastanku Mirogoja postoji neobičan povijesni krug.

Gaj je umro prije nego što je njegovo nekadašnje imanje postalo gradsko groblje. Više od desetljeća poslije, 15. listopada 1885., njegovi su posmrtni ostaci zajedno s ostacima niza drugih hrvatskih preporoditelja preneseni u dovršenu Arkadu preporoditelja.

Ondje su uz Gaja pokopani ili kasnije smješteni i Stanko Vraz, Vjekoslav Babukić, Vatroslav Lisinski, Dimitrija Demeter, Antun Mihanović, grof Janko Drašković i drugi.

Tako je nekadašnji vlasnik imanja na kojem je Mirogoj nastao poslije smrti postao i jedan od njegovih najpoznatijih pokojnika.

Kako je Mirogoj prerastao funkciju običnog groblja

S vremenom je Mirogoj postao mnogo više od mjesta ukopa. Njegovu prepoznatljivost stvaraju istodobno parkovno uređenje, arhitektura, grobnice, kiparska djela i činjenica da su ondje pokopane brojne osobe važne za hrvatsku političku, kulturnu, znanstvenu i umjetničku povijest.

Zagrebački holding navodi da se na Mirogoju nalaze tisuće spomenika, među kojima su stotine radova poznatih kipara i likovnih umjetnika. Turistička zajednica grada Zagreba Mirogoj opisuje i kao park te umjetničku galeriju na otvorenom.

Takav opis ne umanjuje njegovu osnovnu funkciju. Mirogoj je prije svega aktivno groblje i mjesto osobnog sjećanja brojnih obitelji. Ali istodobno je i povijesni dokument grada: u njegovim se poljima, arkadama i spomenicima mogu čitati promjene Zagreba, odnosa prema smrti, arhitektonskih stilova i javnog obilježavanja ljudi i događaja.

Što je u priči o Mirogoju posebno

Povijest Mirogoja razlikuje se od predodžbe da velika gradska groblja nužno nastaju postupnim širenjem nekog starog groblja.

Mirogoj je nastao planskom odlukom grada:

• na privatnom imanju koje je pripadalo Ljudevitu Gaju
• kao odgovor na prenapučenost i rascjepkanost starih zagrebačkih groblja
• kao gradsko groblje otvoreno različitim vjeroispovijestima
• uz očuvanje dijela postojećeg perivoja i snažno hortikulturno uređenje
• s monumentalnom arhitekturom koja se razvijala desetljećima
• kao mjesto na kojem su se s vremenom spojili osobno sjećanje, javna povijest i umjetnost

Zbog toga je Mirogoj istodobno mjesto svakodnevnog odlaska obitelji na grob, važan dio zagrebačke povijesti i jedna od najprepoznatljivijih memorijalnih cjelina u Hrvatskoj.

Česta pitanja

Kada je osnovan Mirogoj?

Grad Zagreb kupio je imanje Ljudevita Gaja 24. siječnja 1873. s namjerom da ondje uredi središnje gradsko groblje. Gradska groblja taj datum navode kao mogući dan osnutka Mirogoja. Službeno otvorenje održano je 6. studenoga 1876.

Je li Mirogoj doista nastao na imanju Ljudevita Gaja?

Da. Grad je nakon Gajeve smrti kupio njegovo imanje na dražbi i preuredio ga u središnje zagrebačko groblje. Dio postojećeg perivoja bio je sačuvan i uklopljen u novi prostor.

Tko je projektirao mirogojske arkade?

Arhitektonski okvir arkada i paviljona povezan je s Hermannom Bolléom. Gradnja je započela 1879. godine. Glavne arkade dovršavane su do 1917., a šira arhitektonska cjelina nadograđivala se i kasnije.

Tko je prvi pokopan na Mirogoju?

Prema službenoj povijesti Gradskih groblja, prvi pokojnik pokopan na novootvorenom Mirogoju bio je Friedrich Singer, nastavnik tjelovježbe i mačevanja, 7. studenoga 1876.

Je li Mirogoj od početka bio samo katoličko groblje?

Ne. Prvi Statut skupnog groblja iz studenoga 1876. definirao je Mirogoj kao opće groblje za pripadnike različitih vjeroispovijesti. Postojali su zasebni odjeli za katolike, pravoslavne, protestante i Židove, uz zajamčeno pravo na vlastite pogrebne obrede.

Je li Ljudevit Gaj pokopan na Mirogoju?

Da. Njegovi su posmrtni ostaci 15. listopada 1885. preneseni u Arkadu preporoditelja, zajedno s ostacima više drugih osoba povezanih s hrvatskim narodnim preporodom.

Zašto se Mirogoj često opisuje kao galerija na otvorenom?

Zato što se uz grobne cjeline i monumentalne arkade na Mirogoju nalazi velik broj kiparskih i drugih umjetničkih djela. Uz to, cjelina je snažno oblikovana parkovnim zelenilom, pa Mirogoj ima i kulturno-povijesnu i krajobraznu vrijednost.

Povezani vodiči

• Kako odabrati nadgrobni spomenik: materijal, izgled, cijena i što provjeriti prije narudžbe
• Pravo korištenja grobnog mjesta: tko je korisnik, tko ima pravo ukopa i koje su obveze
• Pogrebni običaji u Hrvatskoj nekad i danas: od bdjenja u kući do suvremenog sprovoda
• Epitafi kroz hrvatsku povijest: što nadgrobni natpisi govore o ljudima i vremenu u kojem su živjeli

Izvori i stručna podloga

1. Gradska groblja Zagreb — Povijest
2. Zagrebački holding — 144. obljetnica gradskog groblja Mirogoj
3. Gradska groblja Zagreb — Početak gradnje arkada
4. Hrvatska enciklopedija — Gaj, Ljudevit
5. Hrvatska enciklopedija — Bollé, Herman
6. Dragan Damjanović, „Etape izgradnje arkada i paviljona zagrebačkoga groblja Mirogoj”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 48/1 (2024)
7. Turistička zajednica grada Zagreba — Mirogoj
8. Grad Zagreb — povijesna informacija o kupnji Gajeva imanja