Kratak odgovor: zašto baš crna?
Crna nije postala boja žalosti zbog jednog događaja niti zato što je njezino značenje univerzalno. U Europi je stoljećima bila povezana sa smrću, ozbiljnošću i odricanjem, ali i s ugledom i luksuzom. Tijekom 19. stoljeća crna žalobna odjeća postala je snažno društveno kodirana, osobito u zapadnoj Europi, a razvoj tekstilne industrije i novih bojila učinio ju je dostupnijom široj populaciji.
U hrvatskoj tradiciji slika je složenija. Hrvatska enciklopedija navodi bijelu i crnu kao boje žalosti te ističe da je crna s vremenom prevladala. Etnografski zapisi iz različitih krajeva pokazuju da se prijelaz nije dogodio svugdje istodobno niti na isti način.
Važno: Rečenica „u Hrvatskoj se nekada žalovalo u bijelom“ ne znači da je bijela bila jedina žalobna boja u cijeloj Hrvatskoj. Običaji su se razlikovali po regijama, razdobljima, dobi pokojnika i lokalnoj tradiciji.
Što zapravo znače crnina i korota?
Kada govorimo o tradicionalnom žalovanju, boja odjeće bila je samo jedan dio šireg skupa običaja.
Korota označava razdoblje i obrede žalovanja za pokojnikom. U različitim sredinama običaji su određivali kako se žalost pokazuje, koliko je stroga te koliko traje. Hrvatska enciklopedija navodi da su se osobe u koroti često vidljivo razlikovale od ostatka zajednice jednostavnijom odjećom i bojama poput crne, bijele ili sive, dok je stupanj korote ovisio i o srodstvu s pokojnikom.
U hrvatskim pogrebnim običajima žalovanje se tradicionalno pokazivalo i izostavljanjem ukrasa, prevladavanjem tamnih ili nenametljivih tonova te odricanjem od veselja i zabave. Drugim riječima, žalobna odjeća nije bila samo osobni izbor nego i znak koji je zajednici govorio da je netko u razdoblju žalovanja.
Zašto je crna u Europi postala dominantna boja žalosti?
Crna je u Europi imala više značenja istodobno. Već u kasnom srednjem vijeku mogla je biti povezana sa žalovanjem, ali je zbog zahtjevnog i skupog postizanja duboke crne boje istodobno označavala kvalitetu, ugled i luksuz. Zato nije točno da je crna kroz cijelu europsku povijest jednostavno značila samo smrt.
Tijekom novog vijeka njezina se simbolika sve snažnije povezivala s ozbiljnošću, skromnošću i žalovanjem. U 19. stoljeću žalobna odjeća postala je izrazito razrađen društveni kod. U viktorijanskoj Britaniji crna je dosegla vrhunac kao standard žalobnog odijevanja. Kraljica Viktorija nakon smrti supruga princa Alberta 1861. nastavila je nositi crninu do kraja života, što je dodatno učvrstilo već postojeći običaj, ali ga nije stvorilo.
Važnu ulogu imala je i tehnologija. Industrijalizacija tekstila, razvoj kemijskih bojila i veća dostupnost crnih tkanina tijekom 19. stoljeća olakšali su širenje crne odjeće izvan bogatijih slojeva. Ono što je ranije moglo biti skupo i teško postići postalo je dostupnije širem stanovništvu.
Naslovna fotografija: Tim Mossholder / Unsplash. Neutralna ilustracija crne i bijele; nije povijesni prikaz korote.
U Hrvatskoj se žalovalo i u bijelom
Najzanimljiviji dio priče jest da crna u hrvatskim krajevima nije svugdje bila najstariji znak najdublje žalosti.
Hrvatska enciklopedija izrijekom navodi da su boje žalosti u hrvatskim tradicijskim pogrebnim običajima bile bijela i crna, uz napomenu da je crna s vremenom prevladala kao boja smrti.
Još konkretniji primjer donosi rad s Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autorice navode da su u Hrvatskoj postojale regionalne razlike te da u panonskom dijelu Hrvatske, u okolici Siska, crna u prvoj polovici 20. stoljeća još nije bila prihvaćena kao boja najdublje žalosti. Tu je ulogu imala bijela, dok se od crnih tekstilnih predmeta nosio rubac.
Sličan trag nalazimo u katalogu Muzeja Brodskog Posavlja Put u vječni dom. U dijelu posvećenom simbolici odjeće autori opisuju stariju bijelu boju žalosti te promjenu krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada bijelu postupno zamjenjuje crna, a domaće bijelo platno crni kupovni materijali. Prijelaz nije bio trenutan: u opisanoj žalobnoj nošnji istodobno se pojavljuju bijela marama, crna marama i crna pregača.
Da je bijela imala starije žalobno značenje i izvan Brodskog Posavlja, pokazuje i Muzej Sveti Ivan Zelina. U prikazu tradicijske korizmene odjeće za središnje i sjevernije krajeve Hrvatske navodi se čista bijela odjeća ili odjeća s bijelim dijelovima, pri čemu se bijela opisuje kao boja koja je u prošlosti označavala žalost.
Kako je crna potisnula bijelu?
Iz hrvatskih i europskih izvora može se zaključiti da nije postojao jedan trenutak u kojem je cijela zemlja „prešla“ s bijele na crnu. Promjena je bila postupna.
Na nju su vjerojatno istodobno djelovala najmanje tri procesa:
- Širenje zapadnoeuropskih društvenih normi. Crna žalobna odjeća tijekom 19. stoljeća postaje sve prepoznatljiviji znak žalosti u zapadnoj kulturi.
- Promjene u proizvodnji i kupnji odjeće. Etnografski zapis iz Brodskog Posavlja izravno povezuje prijelaz s domaćeg bijelog platna na crne kupovne materijale.
- Slabljenje lokalnih tradicijskih pravila odijevanja. Kako se tradicijska nošnja mijenjala i svakodnevna odjeća postajala manje lokalno određena, crna je lakše postala zajednički i široko razumljiv znak žalosti.
Upravo zato povijest žalobne odjeće nije samo povijest boja. Ona govori i o industrijalizaciji, trgovini, modi, promjeni seoskog i gradskog života te o tome kako se lokalni običaji postupno preoblikuju.
Nije bila važna samo boja
Pogrebni i žalobni običaji nisu se svodili na pitanje treba li odjenuti crno ili bijelo. Hrvatski etnografski izvori opisuju poseban način odijevanja, uklanjanje ili smanjivanje ukrasa, posjete ožalošćenoj obitelji, izražavanje sućuti, molitvu i paljenje svijeća. Obitelj je određeno vrijeme žalost iskazivala i ponašanjem, primjerice odricanjem od veselja i zabave.
Zato crninu treba promatrati kao dio šireg društvenog jezika žalovanja. Odjeća je bila vidljiv znak, ali iza nje je stajao cijeli niz pravila kojima je zajednica prepoznavala gubitak i odnos prema pokojniku.
Je li crna danas obavezna?
Povijest pokazuje upravo suprotno od ideje da postoji jedna „prirodna“ boja žalosti. Značenja boja stvaraju kulture, a običaji se mijenjaju.
Crna je danas u Hrvatskoj i širem zapadnom kulturnom krugu i dalje najprepoznatljiviji vizualni znak žalosti i ozbiljnosti. Ipak, način odijevanja na pogrebu ovisi o obitelji, lokalnoj sredini, generaciji i željama pokojnika ili bližnjih. Ako nema posebne upute, nenametljiva i uredna odjeća ostaje siguran način iskazivanja poštovanja, neovisno o tome je li svaki njezin dio potpuno crn.
Pritom vrijedi imati na umu da je ono što nam se danas čini „oduvijek normalnim“ često rezultat relativno novijih promjena. Još prije stotinjak godina u dijelu Hrvatske bijela je mogla govoriti ono što danas najčešće govori crna: ovdje se žaluje.
Česta pitanja
Zašto je crna boja žalosti?
Crna je u europskoj kulturi tijekom stoljeća razvila veze sa smrću, ozbiljnošću, skromnošću i odricanjem. U 19. stoljeću postala je posebno snažno društveno pravilo žalobnog odijevanja, a industrijska proizvodnja i nova bojila učinili su crnu tkaninu dostupnijom. Nije riječ o jednom događaju niti o univerzalnom simbolu svih kultura.
Je li crna oduvijek bila boja žalosti u Hrvatskoj?
Ne. Hrvatski etnografski izvori bilježe i bijelu i crnu kao boje žalosti. Crna je s vremenom prevladala, ali se promjena odvijala različitim tempom u različitim krajevima.
Gdje se u Hrvatskoj žalovalo u bijelom?
Izvori posebno bilježe bijelu žalobnu odjeću u panonskim krajevima, uključujući okolicu Siska, te starije običaje u Brodskom Posavlju. Muzej Sveti Ivan Zelina također navodi starije žalobno značenje bijele u središnjim i sjevernijim krajevima Hrvatske. To ne znači da je isti običaj vrijedio jednako u cijeloj zemlji.
Što znači korota?
Korota je razdoblje i skup običaja žalovanja za pokojnikom. Može uključivati način odijevanja, ponašanja i sudjelovanja u društvenom životu, a tradicionalno je njezina strogost ovisila o stupnju srodstva i lokalnim pravilima.
Je li kraljica Viktorija uvela crnu boju žalosti?
Ne. Crna je u Europi imala žalobne konotacije stoljećima prije Viktorije. Njezino dugotrajno nošenje crnine nakon smrti princa Alberta snažno je utjecalo na viktorijanske društvene norme i dodatno populariziralo već postojeći običaj.
Mora li se danas na sprovod odjenuti potpuno crno?
Ne postoji jedno kulturno pravilo koje vrijedi za svaku obitelj i svaku sredinu. Crna je i dalje najprepoznatljiviji izbor, ali važniji su urednost, nenametljivost i poštovanje eventualnih želja obitelji.
Izvori i stručna podloga
- Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža – „pogrebni običaji“
- Hrvatska enciklopedija – „korota“
- Džidić, Anita; Barbančić, Marina; mentorica Katarina Nina Simončić – „Primjena i simbolika crne (ne)boje u suvremenoj modi“, TEDI, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013.
- Lukač, Karolina; Artuković Župan, Ivana – „Put u vječni dom: predodžbe Naših starih o smrti i zagrobnom životu“, Muzej Brodskog Posavlja, 2015.
- Muzej Sveti Ivan Zelina – „Vuzem pred vratmi je vre,…“
- The Metropolitan Museum of Art – „Mourning dress“, American, 1850–55
- The Metropolitan Museum of Art – „Mourning ensemble“, American, 1870–72
- The Metropolitan Museum of Art – Open Access zbirka, „Mourning dress“, ca. 1845, Object 174742