Ukratko Ne postoji ispravan način na koji biste trebali tugovati za majkom. Cilj nije što prije „preboljeti” majčinu smrt, nego pronaći način da nastavite živjeti s činjenicom da je nema.
Smrt majke može promijeniti mnogo više od svakodnevice. Može promijeniti osjećaj obitelji, doma, vlastitog mjesta među bližnjima i osobu kojoj smo se godinama spontano obraćali. To se može dogoditi bez obzira na to imamo li 20, 50 ili 70 godina.
Ne postoji ispravan način na koji biste trebali tugovati za majkom. Tuga može uključivati duboku žalost, ali i nevjericu, ljutnju, krivnju, prazninu, olakšanje ili razdoblja u kojima naizgled ne osjećate gotovo ništa. Te reakcije mogu se izmjenjivati i ne moraju slijediti nikakav redoslijed.
Cilj nije što prije „preboljeti” majčinu smrt. S vremenom je važnije pronaći način da nastavite živjeti s činjenicom da je nema, bez potrebe da izbrišete odnos koji ste s njom imali.
Zašto gubitak majke može toliko promijeniti život
Majka može biti roditelj, osoba kojoj se povjeravamo, član obitelji koji povezuje druge, izvor praktične pomoći ili jednostavno netko za koga smo pretpostavljali da će još dugo biti dio našeg života.
Zato nakon njezine smrti ponekad ne nedostaje samo jedna osoba.
Može nedostajati:
- netko koga ste nazivali kada vam se dogodilo nešto važno
- osjećaj da postoji osoba koja poznaje gotovo cijelu vašu životnu priču
- mjesto na koje ste dolazili
- obiteljska okupljanja kakva su nekada bila
- pomoć oko djece ili svakodnevnih obveza
- osoba koja je održavala kontakt među članovima obitelji
- određeni osjećaj sigurnosti ili pripadanja
Istraživanja među odraslim osobama koje su izgubile roditelja opisuju upravo takve „sekundarne gubitke”, uključujući promjene obiteljskih uloga, odgovornosti, usamljenost i drugačiji doživljaj obitelji nakon smrti roditelja. [3]
Važno je ipak ne pretpostaviti da je svaki odnos majke i djeteta bio blizak. Za nekoga je majka bila najveći oslonac. Za drugoga je odnos bio težak, udaljen ili pun neriješenih sukoba. I jedno i drugo može snažno utjecati na način tugovanja.
Tuga nakon smrti majke ne mora izgledati onako kako ste zamišljali
Neki ljudi puno plaču. Drugi dugo funkcioniraju gotovo uobičajeno.
Netko želi stalno govoriti o majci, dok drugi ne može izgovoriti njezino ime bez potrebe da promijeni temu.
Mogu se pojaviti:
- tuga i čežnja
- osjećaj praznine
- šok i nevjerica
- ljutnja
- razdražljivost
- krivnja
- teškoće koncentracije
- umor
- promjene spavanja ili apetita
- osjećaj usamljenosti
- olakšanje
- potreba da budete sami
- potreba da stalno budete među ljudima
Sve to može biti dio žalovanja. Nema potrebe mjeriti vlastitu tugu prema tuđoj niti prema tome koliko plačete.
Ako ne plačete, to ne znači da ne tugujete
Neposredno nakon smrti neki ljudi osjećaju emocionalnu otupjelost ili djeluju izrazito sabrano. Posebno se to može dogoditi kada treba organizirati pogreb, razgovarati s rodbinom, rješavati dokumente ili brinuti o drugim članovima obitelji.
Tuga se ne mora pojaviti odjednom.
Ponekad snažnije dođe tek nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, kada završe praktične obveze i ljudi oko vas nastave sa svojim životom.
Ako osjećate olakšanje, to ne znači da ste majku manje voljeli
Olakšanje se može pojaviti nakon dugotrajne bolesti, intenzivne skrbi, majčine patnje ili višegodišnjeg teškog odnosa.
Moguće je istodobno osjećati olakšanje što je završilo teško razdoblje i veliku tugu zato što je majka umrla.
Jedna emocija ne poništava drugu.
Kada je odnos s majkom bio težak
Smrt ne pretvara složen odnos automatski u jednostavan.
Ako ste s majkom imali česte sukobe, bili udaljeni, niste razgovarali ili vam je odnos donosio bol, nakon smrti mogu se pojaviti vrlo proturječne reakcije.
Možete tugovati za majkom kakva je bila, ali i za odnosom kakav ste željeli imati, a više ga ne možete izgraditi.
Česte su misli poput:
„Zašto joj nisam rekao što sam želio?”
„Jesam li mogao nešto popraviti?”
„Zašto me ovo toliko boli kada nismo bili bliski?”
„Zašto osjećam olakšanje?”
Nije potrebno naknadno idealizirati odnos samo zato što je osoba umrla. Moguće je priznati i ono što je bilo dobro i ono što je bilo teško.
Ako se zbog neriješenog odnosa javljaju jaka krivnja, ljutnja ili misli koje vas dugo zaokupljaju, razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom može pomoći da ih obradite bez potrebe da mijenjate stvarnu povijest tog odnosa.
Što može pomoći u prvim tjednima
U prvom razdoblju nakon smrti nije nužno rješavati pitanje kako ćete živjeti bez majke „od sada nadalje”.
Ponekad je dovoljno baviti se današnjim danom.
Smanjite očekivanja od sebe
Koncentracija, energija i sposobnost donošenja odluka mogu biti slabije nego inače. Ako je moguće, velike obveze podijelite na manje dijelove.
Neke stvari mogu pričekati.
Zadržite osnovnu rutinu koliko možete
Redoviti obroci, san, kratka šetnja, tuširanje i izlazak iz kuće mogu izgledati nevažno, ali upravo osnovna rutina često daje strukturu danu u razdoblju kada je mnogo toga izgubilo uobičajeni oblik.
Prihvatite konkretnu pomoć
Ljudima koji vam žele pomoći često je lakše dati konkretan zadatak nego odgovoriti na općenito pitanje „Treba li ti što?”.
Možete zamoliti nekoga da:
- donese ručak
- obavi kupnju
- odvede dijete na trening
- riješi jedan telefonski poziv
- bude s vama nekoliko sati
- jednostavno dođe na kavu
Ne morate cijelo vrijeme razgovarati o smrti da bi nečija prisutnost bila korisna.
Nemojte očekivati da ćete se osjećati jednako svaki dan
Jedan relativno miran dan ne znači da je žalovanje završilo.
Jednako tako, snažan val tuge nekoliko mjeseci poslije ne znači da ste se „vratili na početak”.
Žalovanje se često mijenja kroz vrijeme, a podsjetnici na osobu mogu ponovno pojačati emocije.
Kada se nakon majčine smrti promijeni cijela obitelj
Smrt majke ponekad promijeni odnose između svih koji su ostali.
Jedno dijete može preuzeti praktične obveze. Drugo se može povući. Netko će željeti često govoriti o majci, dok će drugi pokušavati što prije nastaviti s uobičajenim životom.
To lako stvara nesporazume.
Različit način tugovanja ne znači nužno različitu količinu ljubavi prema majci.
Ako imate braću ili sestre, korisno je ne očekivati da će oni reagirati poput vas. Ista majka nije nužno značila isti odnos svakom djetetu.
Nakon njezine smrti mogu se promijeniti i odnosi s ocem, očuhom, bakom i djedom, partnerom ili vlastitom djecom. Neke obiteljske uloge koje je majka prije imala netko će možda pokušati prenijeti na vas.
Imate pravo procijeniti koje obveze možete preuzeti, a koje ne možete.
Posebno teški dani mogu doći bez upozorenja
Rođendani, godišnjica smrti i blagdani očiti su podsjetnici.
Ali jednako snažno mogu djelovati:
- Majčin dan
- miris određene hrane
- poznata pjesma
- njezin rukopis
- fotografija koju niste dugo vidjeli
- telefonski broj u imeniku
- obiteljska vijest koju biste joj nekada odmah javili
- rođenje djeteta ili unuka
- vjenčanje
- vlastita bolest
- preseljenje ili druga velika životna promjena
Ponekad se tuga pojavi upravo u sretnom trenutku jer postanemo svjesni da majka nije prisutna da ga vidi.
To nije znak da s vama nešto nije u redu.
Za dane za koje unaprijed znate da bi mogli biti teški možete napraviti jednostavan plan. Možete biti s obitelji, provesti dan sami, otići na mjesto koje vam nešto znači, skuhati njezino jelo ili potpuno odustati od obilježavanja.
Ne postoji obvezan ritual.
Ne morate zaboraviti majku da biste nastavili živjeti
Jedna od zastarjelih predodžbi o žalovanju jest da se od osobe koja je umrla treba emocionalno „odvojiti” kako bi se moglo krenuti dalje.
Suvremena istraživanja žalovanja pokazuju složeniju sliku. Mnogim ljudima pomaže zadržati neku vrstu unutarnje ili simbolične povezanosti s preminulom osobom. Drugima takvi podsjetnici u određenom razdoblju povećavaju bol. Ne postoji jedan pristup koji odgovara svima. [6]
Povezanost s majkom nakon njezine smrti može izgledati vrlo jednostavno:
- sačuvati nekoliko važnih predmeta
- pripremati njezin recept
- nastaviti obiteljsku tradiciju
- pričati djeci ili unucima priče o njoj
- složiti fotografije
- zapisati uspomene dok su još svježe
- povremeno otići na mjesto koje je voljela
- napisati joj pismo koje nikome ne morate pokazati
Ne morate čuvati sve njezine stvari da biste sačuvali odnos s njom.
I ne morate raditi ništa od navedenoga ako vam to ne odgovara.
Što napraviti s majčinim stvarima
Često se vrlo rano pojavi pitanje odjeće, osobnih predmeta, fotografija i stvari u njezinu domu.
Za to ne postoji psihološki „ispravan” rok.
Ako okolnosti dopuštaju, ne morate donositi sve odluke odjednom.
Možete stvari privremeno ostaviti kako jesu. Možete odabrati nekoliko predmeta koje sigurno želite zadržati, a ostalo rješavati kasnije. Možete zamoliti drugu osobu da bude uz vas kada budete prolazili kroz njih.
Nekome će ranije pospremanje donijeti olakšanje. Drugome će pomisao na to mjesecima biti preteška.
Oba odgovora mogu biti razumljiva.
Kada je vrijeme potražiti stručnu pomoć
Intenzivna tuga nakon smrti sama po sebi nije bolest.
Kod većine ljudi ona se s vremenom mijenja i postupno postaje manje dominantna, iako se može ponovno pojačati u određenim trenucima.
Pomoć psihologa, psihoterapeuta, liječnika ili drugog stručnjaka ipak vrijedi potražiti ako osjećate da više ne možete sami nositi ono što se događa.
Posebno obratite pozornost ako:
- dulje vrijeme jedva funkcionirate u svakodnevnom životu
- ne možete se brinuti za sebe ili osobe koje ovise o vama
- tjeskoba ili sniženo raspoloženje postaju sve izraženiji
- gotovo ste potpuno prekinuli kontakt s drugim ljudima
- alkohol, lijekove ili druge tvari sve češće koristite kako biste izdržali dan
- osjećaj krivnje, bezvrijednosti ili beznađa postaje izrazito snažan
- imate misli da život više nema smisla
- pomišljate da biste si mogli nauditi
Stručna pomoć nije rezervirana za trenutak kada više uopće ne možete funkcionirati. Možete je potražiti i jednostavno zato što ne želite kroz ovo prolaziti sami.
Produženo žalovanje nije isto što i „predugo tugovanje”
Američko psihijatrijsko udruženje razlikuje uobičajeno žalovanje od poremećaja produženog žalovanja. Kod odraslih se dijagnoza ne postavlja prije nego što prođe najmanje 12 mjeseci od smrti, a nije dovoljan samo protok vremena. Potrebni su intenzivni i trajni simptomi koji značajno narušavaju funkcioniranje te prelaze ono što se očekuje u kulturnom, društvenom i vjerskom kontekstu osobe. [2]
Zato sama činjenica da vam majka i nakon godinu, dvije ili deset godina nedostaje ne znači da imate poremećaj.
Ako vas žalovanje ozbiljno onemogućava u svakodnevnom životu, procjenu treba prepustiti stručnjaku, a ne pokušavati postaviti dijagnozu prema internetu.
Ako vam je potrebna hitna pomoć
Pomoć je dostupna Ako imate misli da biste mogli nauditi sebi ili niste sigurni da možete ostati sigurni, potražite pomoć odmah.
U Hrvatskoj možete nazvati 112, jedinstveni broj hitnih službi.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo trenutačno navodi i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBC-a Zagreb: 01 2376 470, dostupan 0 – 24 sata.
Za nehitnu psihološku podršku HZJZ također ima Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja te popis besplatnih županijskih službi i savjetovališta.
Ne morate se „vratiti na staro”
Nakon gubitka majke često se govori o povratku u normalan život.
Ali život se ne mora vratiti na stanje prije smrti da bi ponovno mogao postati dobar.
Neke se stvari promijene trajno.
S vremenom se može dogoditi da se sjećate majke bez iste količine boli, da ponovno uživate u stvarima koje volite, da imate dane u kojima o njezinoj smrti gotovo ne razmišljate, a da vam ona pritom nije ništa manje važna.
Nastaviti živjeti ne znači ostaviti majku iza sebe.
Za mnoge ljude to znači pronaći novo mjesto za taj odnos u vlastitom životu.
Česta pitanja o gubitku majke
Koliko traje žalovanje nakon smrti majke?
Ne postoji rok koji vrijedi za sve. Intenzitet žalovanja kod većine ljudi s vremenom se mijenja, ali pojedini trenuci tuge mogu se pojavljivati godinama. Važnije od broja mjeseci je kako se osjećaji mijenjaju i koliko možete funkcionirati u svakodnevnom životu.
Je li normalno da nakon smrti majke ne plačem?
Da. Ljudi različito reagiraju na gubitak. Neki plaču mnogo, drugi vrlo malo ili tek nakon određenog vremena. Količina suza nije mjera bliskosti s majkom niti dubine gubitka.
Je li normalno osjećati olakšanje kada majka umre?
Može biti, osobito nakon dugotrajne bolesti, zahtjevne skrbi ili vrlo teškog odnosa. Olakšanje zbog prestanka patnje ili iscrpljujuće situacije može postojati istodobno s tugom.
Zašto mi je nekoliko mjeseci nakon smrti teže nego odmah nakon nje?
Prvi dani i tjedni često su ispunjeni praktičnim obvezama, ljudima i neposrednim šokom. Kasnije podrška okoline može oslabjeti, a svakodnevica jasnije pokazati koliko se život promijenio. To nije neobična reakcija.
Kada trebam maknuti majčine stvari?
Ne postoji univerzalno pravilo. Ako ne postoji praktičan razlog za žurbu, možete odluku donositi postupno. Nekome odgovara ranije pospremanje, dok drugome treba znatno više vremena.
Je li nezdravo i dalje razgovarati s majkom u mislima ili održavati njezine običaje?
Ne nužno. Održavanje simbolične povezanosti s preminulom osobom čest je dio žalovanja i nekim ljudima donosi utjehu. Važno je kako ta povezanost djeluje na vas. Ako vam pomaže živjeti i prilagođavati se gubitku, nije potrebno prekidati je samo zato što je prošlo određeno vrijeme.
Kada bih trebao razgovarati sa psihologom?
Kada osjećate da vam je razgovor potreban. Ne morate čekati da problem postane težak. Posebno je važno potražiti stručnu pomoć ako se stanje pogoršava, teško funkcionirate, gotovo ste potpuno izolirani, sve se više oslanjate na alkohol ili druge tvari ili imate misli o samoozljeđivanju ili smrti.
Napomena Ovaj članak pruža opće informacije i podršku. Ne može zamijeniti individualnu procjenu liječnika, psihologa, psihijatra ili drugog kvalificiranog stručnjaka.
Glavna fotografija: Cheryl Winn-Boujnida / Unsplash.
Izvori i stručna podloga
- NHS – Get help with grief after bereavement or loss
- American Psychiatric Association – Prolonged Grief Disorder
- Chan W. C. H., Lee C. W., Tsing R. W. M. – Grieving the loss of parents: A qualitative study of bereaved adult children who received professional support
- Bowring J. i sur. – Daughter Adjustment to Life Following the Death of Their Mother: Scoping Review
- Bowring J. i sur. – Biopsychosocial impacts of mother loss on daughters in Australia: Cross-sectional study
- Hewson H. i sur. – The impact of continuing bonds following bereavement: A systematic review
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo – Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja
- Ravnateljstvo civilne zaštite MUP-a RH – Broj 112