Author: admin

Važno je razlikovati smrtni list od potvrde o smrti, izvatka iz matice umrlih i smrtovnice. To su četiri različita dokumenta i ne služe istoj svrsi.

Što je smrtni list?

Smrtni list je potvrda koja se izdaje na temelju podataka upisanih u maticu umrlih. Propisani obrazac nosi naziv „Smrtni list“, a potvrda sadrži posljednje važeće podatke koji se prema pravilima državnih matica iskazuju u njegovim rubrikama.

Najjednostavnije rečeno, smrtni list služi kao službeni dokaz da je određena osoba umrla i da je činjenica smrti evidentirana u državnim maticama Republike Hrvatske.

Smrtni list nije medicinski dokument. Ne služi za utvrđivanje uzroka smrti i ne zamjenjuje dokumentaciju liječnika ili mrtvozornika.

Smrtni list, potvrda o smrti, izvadak iz matice umrlih i smrtovnica nisu isto

Nazivi su slični pa ih je lako zamijeniti, posebno u prvim danima nakon smrti. Razlika je važna jer pogrešan dokument može značiti dodatni odlazak u ured ili odgodu postupka.

Potvrda o smrti

Potvrda o smrti prethodi smrtnom listu. Izdaje je osoba ili ustanova ovlaštena za utvrđivanje smrti. Ona je dio postupka prijave smrti i upisa u maticu umrlih.

Ako tek prijavljujete smrt, vjerojatno vam treba postupak opisan u vodiču Prijava smrti u Hrvatskoj: tko prijavljuje smrt, rokovi i matica umrlih.

Izvadak iz matice umrlih

Izvadak iz matice umrlih i smrtni list dvije su zasebne službene isprave. Izvadak se temelji na matici umrlih i sadrži podatke koji su u nju upisani do vremena izdavanja, uz zakonska ograničenja o tome što se smije iskazati.

Zato, ako vam banka, sud, osiguratelj ili druga ustanova kaže da treba „izvadak iz matice umrlih“, nemojte automatski pretpostaviti da će prihvatiti smrtni list. Tražite upravo dokument koji je naveden u njihovoj uputi.

Smrtovnica

Smrtovnica je zaseban dokument povezan s ostavinskim postupkom. Matičar je sastavlja prema pravilima Zakona o nasljeđivanju, koristeći podatke o umrlom, mogućim nasljednicima i drugim informacijama potrebnima sudu.

U redovnom slučaju ostavinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili s njima izjednačenu ispravu. Zbog toga obitelj u pravilu ne mora sama „otvarati ostavinu“ samo zato što je dobila smrtni list.

Gdje se dobiva smrtni list?

Smrtni list izdaje matični ured.

Važno praktično pravilo je da ispravu iz državnih matica može izdati matičar koji je zaprimio zahtjev stranke neovisno o mjestu u kojem je činjenica smrti upisana. To znači da se ne morate nužno vraćati u mjesto smrti ili matični ured u kojem je izvršen izvorni upis.

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije objavljuje popis matičnih ureda po županijama i Gradu Zagrebu s poveznicama na njihove kontakte i lokacije.

Prije odlaska u matični ured

Praktično je unaprijed pripremiti:

• osobnu ispravu podnositelja zahtjeva
• ime i prezime umrle osobe
• datum i mjesto smrti, ako su poznati
• podatak o odnosu s umrlom osobom
• svrhu za koju dokument tražite
• dokaz pravnog interesa ako on nije očit iz okolnosti ili dostupnih evidencija.

Točan način podnošenja zahtjeva i dokumentacija koju će pojedini ured tražiti mogu ovisiti o konkretnom slučaju. Ako putujete samo zbog dokumenta, prethodno provjerite kontakt i uredovno vrijeme matičnog ureda.

Tko može zatražiti smrtni list?

Smrtni list nije dokument koji se izdaje bilo kome tko zna podatke o umrloj osobi.

Zakon o državnim maticama propisuje da se izvaci i potvrde iz državnih matica izdaju osobama koje imaju pravni interes. Kod bliskog člana obitelji takav interes često proizlazi iz nasljeđivanja, ostvarivanja prava ili rješavanja obveza pokojnika, ali matični ured u konkretnom slučaju može tražiti da se svrha zahtjeva navede ili dokaže.

Članovi uže obitelji imaju posebno pravo uvida u državne matice, dok je za samo izdavanje isprave zakonski kriterij pravni interes.

Može li se smrtni list dobiti preko e-Građani?

Na službenom opisu usluge e-Matične knjige, provjerenom 4. listopada 2026., među dokumentima koje korisnik može zatražiti navedeni su e-Domovnica, e-Rodni list, e-Izvadak iz matice rođenih, e-Vjenčani list, e-Potvrda o životnom partnerstvu i e-Zapis iz registra birača.

Smrtni list i izvadak iz matice umrlih za preminulu osobu nisu navedeni među tim uslugama.

Zato se za smrtni list člana obitelji trenutačno ne treba oslanjati na standardnu uslugu e-Matične knjige, nego provjeriti postupak kod matičnog ureda. Digitalne usluge mogu se mijenjati, pa ovu informaciju treba ponovno provjeriti ako se članak ažurira u budućnosti.

Kada vam smrtni list može trebati?

Smrtni list služi za dokazivanje činjenice smrti u postupcima u kojima tijelo, ustanova ili privatna tvrtka taj podatak ne može ili ne želi pribaviti iz službenih evidencija.

Može ga, ovisno o postupku, zatražiti:

• banka kod rješavanja pitanja povezanih s računima ili drugim odnosima pokojnika
• osiguratelj kod prijave osiguranog slučaja
• poslodavac ili druga organizacija kod ostvarivanja određenog prava člana obitelji
• pružatelj usluge pri zatvaranju ili prijenosu ugovora
• inozemno tijelo kada se činjenica smrti mora dokazati izvan Hrvatske
• drugo tijelo ili pravna osoba kada za svoj postupak treba službeni dokaz smrti.

Nemojte unaprijed pretpostaviti da je smrtni list obvezan u svakom postupku. Državna tijela dio podataka mogu pribavljati službenim putem, a privatne ustanove imaju različita pravila. Prije nego što vadite više primjeraka, pitajte točno koji dokument traže: smrtni list, izvadak iz matice umrlih, presliku ili drugi dokaz.

Treba li smrtni list za ostavinsku raspravu?

Ne nužno kao dokument koji obitelj sama mora pribaviti i odnijeti sudu.

Ostavinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili s njima izjednačenu ispravu. Matičar sastavlja smrtovnicu prema pravilima nasljeđivanja, a ako nema sve potrebne podatke, sudu može dostaviti izvadak iz matice umrlih.

Ako nakon smrti ostavitelja ostavinski postupak ipak nije pokrenut, a iza njega je ostala imovina, zainteresirana osoba može nadležnom općinskom sudu podnijeti prijedlog za pokretanje postupka i priložiti dokaz o smrti te dokumente o imovini i eventualnoj oporuci.

Za detalje će biti povezan zaseban vodič Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati.

Koliko primjeraka smrtnog lista trebate?

Ne postoji jedno pravilo koje vrijedi za sve obitelji i sve postupke.

Ako imate nekoliko banaka, polica osiguranja, ugovora ili postupaka koje treba riješiti, neke će ustanove samo pregledati dokument, neke će prihvatiti kopiju, a neke mogu tražiti određenu službenu ispravu.

Praktičnije je prvo napraviti popis institucija koje trebate kontaktirati i svaku pitati:

1. koji točno dokument traže
2. treba li original ili je dovoljna preslika
3. vraćaju li original nakon uvida
4. mogu li podatak pribaviti službenim putem.

Tako ćete izbjeći nepotrebno vađenje više primjeraka.

Koliko smrtni list vrijedi?

Zakon o državnim maticama izvatke i potvrde iz državnih matica tretira kao isprave trajne vrijednosti. Sama činjenica smrti se, naravno, ne mijenja.

Ipak, pojedino tijelo ili ustanova može za određeni postupak propisati da želi novije izdanu ispravu ili dokument s određenim opsegom podataka. Zato treba razlikovati pravnu narav dokumenta od praktičnog zahtjeva konkretne institucije.

Plaća li se izdavanje smrtnog lista?

Važeća Tarifa upravnih pristojbi propisuje opću pristojbu za uvjerenja, izvatke i druge javne isprave iz službenih evidencija, ali istodobno propisuje da se ta pristojba ne plaća pred tijelima državne uprave i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave kada obavljaju povjerene poslove državne uprave.

Poslove državnih matica u Hrvatskoj obavljaju nadležna upravna tijela županija odnosno Grada Zagreba kao povjerene poslove državne uprave. Zbog toga se za standardno izdavanje isprave u matičnom uredu ne plaća ta opća upravna pristojba.

Ako dokument tražite preko hrvatske diplomatske misije ili konzularnog ureda u inozemstvu, mogu vrijediti posebne konzularne pristojbe.

Što ako je osoba umrla u inozemstvu?

Smrt hrvatskog državljanina koja je nastupila u inozemstvu upisuje se u hrvatsku maticu umrlih na temelju odgovarajuće isprave inozemnog tijela.

Nadležnost za upis veže se uz posljednje prebivalište umrle osobe u Republici Hrvatskoj, a ako se ono ne može utvrditi primjenjuju se druga pravila iz Zakona o državnim maticama.

U takvim situacijama prvo treba riješiti upis činjenice smrti u hrvatske matice, a tek zatim tražiti hrvatski smrtni list ili izvadak iz matice umrlih ako vam je potreban.

Za to će biti povezan zaseban vodič Smrt u inozemstvu: prijava smrti i prijevoz pokojnika u Hrvatsku.

Praktična checklista: kako do smrtnog lista

1. Provjerite je li smrt upisana u maticu umrlih. Smrtni list može se izdati tek nakon upisa.
2. Pronađite matični ured. Za izdavanje isprave ne morate nužno ići u ured mjesta smrti.
3. Ponesite identifikaciju i osnovne podatke o umrloj osobi.
4. Objasnite svrhu zahtjeva. Za izdavanje treba postojati pravni interes.
5. Recite koji dokument trebate. Smrtni list i izvadak iz matice umrlih nisu isto.
6. Prije vađenja više primjeraka provjerite zahtjeve institucija.
7. Ako je smrt nastupila u inozemstvu, provjerite je li prvo potrebno izvršiti upis u hrvatsku maticu umrlih.

Najvažnije za zapamtiti

Ako vam nakon smrti bliske osobe kažu da donesete „dokaz o smrti“, nemojte odmah pretpostaviti koji dokument trebate. Smrtni list, potvrda o smrti, izvadak iz matice umrlih i smrtovnica imaju različitu svrhu.

Za smrtni list obratite se matičnom uredu i jasno navedite zašto vam dokument treba. Ako institucija traži baš izvadak iz matice umrlih, zatražite izvadak. Jedna provjera prije odlaska na šalter često može uštedjeti više nepotrebnih koraka.

Česta pitanja

Izvori i stručna podloga

1. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Državne matice
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Matica umrlih
3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Matični uredi u RH
4. gov.hr – Postupak kod smrtnog slučaja
5. gov.hr – e-Matične knjige
6. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Zakon o državnim maticama
7. Narodne novine – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, NN 76/2013
8. Narodne novine – Zakon o državnim maticama, članak 43. u važećem sustavu izmjena
9. Narodne novine – Zakon o izmjenama Zakona o državnim maticama, NN 133/2022
10. Narodne novine – Pravilnik o obrascu matice vjenčanih, izvacima i potvrdama koji se izdaju na temelju državnih matica, NN 91/2013
11. Narodne novine – Naputak za provedbu Zakona o državnim maticama, NN 117/2021
12. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – nasljedno pravo / nepokrenut ostavinski postupak
13. Narodne novine – Uredba o Tarifi upravnih pristojbi, NN 156/2022, uz izmjene do 2025.
14. Narodne novine – Uredba o izmjeni i dopuni Uredbe o Tarifi upravnih pristojbi, NN 130/2025

Nakon smrti bliske osobe ne morate odmah prikupiti svaku ispravu koja bi vam mogla zatrebati u idućim mjesecima. Prvo je važno riješiti dokumente povezane s utvrđivanjem i prijavom smrti, a zatim na jednom mjestu sačuvati službene isprave i podatke koji će kasnije trebati za ostavinski postupak, mirovinu, banku, osiguranje, vozilo, nekretnine i druge obveze pokojnika.

Najkorisnije je dokumente podijeliti u tri skupine:

1. dokumenti potrebni odmah nakon smrti i za upis u maticu umrlih
2. službene isprave koje nastaju nakon upisa smrti
3. dokumenti o imovini, dugovima, ugovorima i pravima pokojnika koji će trebati kasnije

Ne morate sve riješiti isti dan. Dio podataka državna tijela razmjenjuju službenim putem, a dio će se pribavljati tek kada za to postoji konkretan razlog.

Najkraća checklista

Potvrda o smrti, smrtni list, izvadak i smrtovnica nisu isto

Ovo je najvažnija razlika u cijelom postupku.

Potvrda o smrti

Potvrdu o smrti izdaje liječnik ili druga osoba ovlaštena za utvrđivanje smrti, odnosno zdravstvena ustanova kada osoba umre u zdravstvenoj ustanovi. Ona služi kao temelj za prijavu činjenice smrti matičaru.

Kod smrti u kući ili stanu mrtvozornik obavlja pregled te izdaje dokumentaciju potrebnu za daljnji postupak. Službeni hrvatski vodič navodi da obitelj mrtvozorniku treba omogućiti pristup preminuloj osobi te, ako postoji, pripremiti liječničku dokumentaciju i matične podatke pokojnika.

Smrtni list

Smrtni list je službena potvrda o činjenici smrti koja se izdaje na temelju podataka iz matice umrlih. To je dokument koji se u praksi može tražiti kada nekoj instituciji trebate dokazati da je osoba preminula.

Nije isto što i liječnička potvrda o smrti.

Izvadak iz matice umrlih

Izvadak iz matice umrlih također izdaje matični sustav, ali je riječ o izvatku iz službene evidencije. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na svojim stranicama zasebno navodi smrtni list i izvadak iz matice umrlih kao dvije isprave koje se izdaju na temelju državnih matica.

Koju će od te dvije isprave određena institucija tražiti ovisi o postupku. Zato nema potrebe unaprijed pribavljati velik broj primjeraka bez konkretnog razloga.

Smrtovnica

Smrtovnica je druga vrsta dokumenta. Ona prvenstveno služi ostavinskom postupku.

Prema Zakonu o nasljeđivanju, matičar nadležan za upis činjenice smrti sastavlja smrtovnicu i dostavlja je sudu. U smrtovnicu se, osim podataka o pokojniku i smrti, prema mogućnosti unose i podaci o mogućim nasljednicima, imovini, dugovima, oporuci i određenim ugovorima.

Zato je korisno da obitelj na vrijeme prikupi informacije o imovini i obvezama pokojnika, ali smrtovnicu nemojte zamijeniti sa smrtnim listom i nemojte pretpostaviti da ju morate sami pribaviti kao prvi administrativni korak.

Što pripremiti ako je osoba umrla kod kuće

Ako je smrt nastupila u stanu ili kući, službeni postupak počinje prijavom smrtnog slučaja. Gov.hr navodi da je potrebno bez odgađanja obavijestiti nadležnu službu, nakon čega se uključuje mrtvozornik.

Za mrtvozornika je korisno pripremiti:

• osobne i matične podatke pokojnika
• osobnu iskaznicu ili drugi dokument iz kojeg se podaci mogu provjeriti, ako je dostupan
• liječničku dokumentaciju o bolestima i liječenju, ako je dostupna
• podatke o liječniku ili zdravstvenoj ustanovi koja je osobu liječila, ako su poznati

Mrtvozornik izdaje dokumentaciju potrebnu za prijavu smrti, prijevoz i ukop prema konkretnom postupku. Dokumente koje dobijete nemojte razdvajati niti bacati prije nego što je upis smrti dovršen.

Prema službenim informacijama Ministarstva, činjenica smrti prijavljuje se matičaru prema mjestu gdje je smrt nastupila ili gdje je umrla osoba pronađena. Rok za prijavu je tri dana od smrti, odnosno od nalaska umrle osobe.

Što ako je osoba umrla u bolnici ili drugoj ustanovi

Kada osoba umre u zdravstvenoj ustanovi, obitelj obično ima manje administrativnih koraka vezanih uz samu prijavu smrti. Nadležna ustanova prijavljuje smrt, dok se od obitelji mogu tražiti osobni podaci pokojnika i dogovor oko preuzimanja, prijevoza i ukopa.

Službeni vodič gov.hr za smrt u zdravstvenoj ustanovi upućuje obitelj da se javi odjelu, dostavi potrebne osobne podatke za sastavljanje potvrde o smrti te dogovori prijevoz i ukop s ovlaštenim pružateljem pogrebnih usluga.

Zato u ovom slučaju nemojte automatski ponavljati korake koji vrijede za smrt kod kuće. Najprije provjerite što je već obavila ustanova.

Nakon upisa smrti: što sačuvati u glavnoj mapi

Nakon što je činjenica smrti upisana u maticu umrlih, napravite mapu koja će vam služiti kroz sljedeće administrativne postupke.

1. Smrtni list i izvadak iz matice umrlih

Pribavite onu ispravu koja vam je potrebna za konkretan postupak i sačuvajte čitku kopiju ili sken. Ne postoji dobar razlog da unaprijed izrađujete velik broj primjeraka samo zato što se to nekada uobičajeno radilo.

Ako institucija traži izvornik ili posebno izdanu ispravu, pribavite je za taj postupak.

2. Osobna iskaznica i putovnica pokojnika

MUP navodi da osobnu iskaznicu i putovnicu umrle osobe, uz izvadak iz matice umrlih, treba dostaviti policijskoj upravi ili policijskoj postaji prema mjestu prijavljenog prebivališta pokojnika radi poništenja i ažuriranja evidencija.

Za osobnu iskaznicu postoji i izričit rok: punoljetni član kućanstva umrle osobe dužan ju je vratiti policijskoj upravi ili postaji koja ju je izdala u roku od 15 dana od smrti.

Ako dokumente ne možete odmah pronaći, zabilježite to na popis obveza i provjerite daljnji postupak s MUP-om.

3. Oporuka i ugovori koji mogu utjecati na nasljeđivanje

Ako pronađete oporuku, nemojte je mijenjati, označavati ili odvajati njezine dijelove. Sačuvajte original.

Zakon o nasljeđivanju propisuje da osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe treba tu ispravu bez odgode predati najbližem općinskom sudu. Ako znate da oporuka postoji, ali se nalazi kod druge osobe ili ustanove, zabilježite gdje se nalazi.

Uz oporuku sačuvajte i eventualne ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te druge isprave koje mogu utjecati na sastav ostavine ili prava nasljednika.

4. Dokumenti o nekretninama

Na jedno mjesto stavite sve što može pomoći u identifikaciji nekretnina pokojnika:

• kupoprodajne ili darovne ugovore
• stare vlasničke ili zemljišnoknjižne isprave ako ih imate
• podatke o katastarskim česticama
• dokumente o stanu, kući, zemljištu, garaži ili drugoj nekretnini
• podatke o suvlasničkim udjelima

Ne morate prvih dana vaditi nove zemljišnoknjižne izvatke za svaku nekretninu. Bitno je da znate koja je imovina postojala i da dokumente možete pokazati ako se pojavi nejasnoća.

Ako ostavinski postupak iz nekog razloga nije pokrenut, a iza pokojnika je ostala imovina, gov.hr navodi da se nadležnom općinskom sudu može podnijeti prijedlog za pokretanje postupka uz dokaz o smrti, oporuku i isprave o imovini, primjerice zemljišnoknjižni izvadak.

5. Banke, štednja, ulaganja i gotovina

Pronađite i sačuvajte:

• nazive banaka u kojima je pokojnik poslovao
• kartice i dokumentaciju povezanu s računima
• ugovore o štednji
• podatke o vrijednosnim papirima, fondovima ili drugim ulaganjima
• sefove i dokumentaciju o sefovima, ako postoji

Ne pokušavajte koristiti kartice, PIN-ove ili internetsko bankarstvo pokojnika nakon smrti. Za daljnje postupanje obratite se banci i slijedite njezinu proceduru te pravnu osnovu iz ostavinskog postupka.

6. Krediti, dugovi i neplaćene obveze

Odvojite dokumente o:

• kreditima i zajmovima
• kreditnim karticama
• dopuštenim prekoračenjima
• leasingu
• poreznim ili drugim javnim obvezama
• privatnim dugovima za koje postoji dokumentacija

Nemojte automatski plaćati svaki pronađeni dug iz vlastitih sredstava prije nego što razumijete pravnu osnovu, tko je dužnik i kako se obveza odnosi prema ostavini.

7. Police osiguranja

Pronađite police životnog, nezgodnog, imovinskog, kreditnog i drugih osiguranja. Kod nekih polica smrt može aktivirati zasebno ugovoreno pravo korisnika osiguranja, koje nije isto što i uobičajeno nasljeđivanje.

Za svaki pronađeni ugovor zabilježite osiguravatelja, broj police i kontakt.

8. Vozila

Sačuvajte prometnu dozvolu, ugovor o kupnji ili leasingu, dokumentaciju o osiguranju i sve druge isprave povezane s vozilom.

Ne mijenjajte vlasništvo niti prodajte vozilo samo na temelju činjenice da ste član obitelji. Za prijenos će trebati odgovarajuća pravna osnova, najčešće nakon ostavinskog postupka.

9. Mirovina, radni odnos i druga prava

Ako je pokojnik bio zaposlen, umirovljenik ili korisnik određenog prava, sačuvajte dostupnu dokumentaciju poslodavca, HZMO-a i druge relevantne isprave.

Ako član obitelji možda ima pravo na obiteljsku mirovinu, zahtjev se može podnijeti kroz HZMO, uključujući njihove e-usluge. Dokumentaciju za konkretno pravo treba provjeriti prema statusu pokojnika i podnositelja zahtjeva, pa nema potrebe unaprijed nagađati koje će sve potvrde biti potrebne.

Koje podatke pripremiti za ostavinski postupak

Ostavinski postupak u pravilu se ne pokreće tako da član obitelji odmah nakon smrti odlazi javnom bilježniku i sam otvara predmet. Gov.hr navodi da se postupak pokreće nakon što sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili s njima izjednačenu ispravu.

Ipak, obitelj može znatno olakšati postupak ako na vrijeme složi podatke o:

• bračnom ili životnom partneru pokojnika
• djeci i drugim osobama koje bi mogle biti pozvane na nasljedstvo
• oporuci
• nekretninama
• vozilima
• bankovnim računima i štednji
• poslovnim udjelima i ulaganjima
• vrijednijim pokretninama
• potraživanjima pokojnika prema drugim osobama
• kreditima, dugovima i drugim obvezama

Smrtovnica upravo zato nije samo potvrda da je osoba umrla. Ona je jedan od početnih dokumenata koji sudu pomaže da utvrdi tko bi mogao naslijediti i što bi moglo činiti ostavinu.

Što ne morate riješiti odmah

U danima neposredno nakon smrti lako je stvoriti osjećaj da se sve mora riješiti u nekoliko dana. To uglavnom nije točno.

Ne morate odmah:

• prikupiti službene izvatke za svaku nekretninu
• zatvarati sve bankovne račune
• prebacivati vozila ili nekretnine na drugu osobu
• otkazivati svaki ugovor prije nego što provjerite tko ga smije otkazati
• unaprijed pribavljati desetke ovjerenih kopija smrtnog lista
• samostalno pokretati redovni ostavinski postupak ako je smrt uredno evidentirana i sustav je već pokrenuo propisani tijek

Prvo zabilježite što postoji. Zatim rješavajte pojedine stavke po redoslijedu i na temelju dokumenta koji konkretna institucija traži.

Jednostavan sustav za organizaciju dokumentacije

Ako je dokumentacije mnogo, podijelite mapu u pet dijelova:

Na prednju stranu mape stavite jedan list s tri stupca: što treba riješiti, tko rješava i status. To je često korisnije od gomile papira bez jasnog pregleda.

Poseban slučaj: smrt u inozemstvu

Ako je hrvatski državljanin umro u inozemstvu, postupak je drugačiji. Smrt se treba upisati i u hrvatsku maticu umrlih na temelju inozemne isprave o smrti. Ovisno o državi, mogu biti potrebni odgovarajuća nadovjera isprave i prijevod na hrvatski jezik.

Ako se tijelo ili urna prenose u Hrvatsku, postoje dodatna pravila i dokumenti. To treba rješavati prema državi u kojoj je osoba umrla i uputama nadležne hrvatske diplomatske ili konzularne službe.

Završna checklista

Prije nego što mapu smatrate dovoljno pripremljenom za sljedeće korake, provjerite imate li ili ste barem evidentirali:

• dokaz da je činjenica smrti upisana
• smrtni list i/ili izvadak iz matice umrlih kada su vam potrebni
• osobnu iskaznicu i putovnicu pokojnika za poništenje
• oporuku, ako postoji
• osnovne podatke o mogućim nasljednicima
• podatke o nekretninama
• podatke o vozilima
• podatke o bankama, štednji i ulaganjima
• police osiguranja
• kredite i druge dugove
• važne ugovore i pretplate
• dokumentaciju o mirovini ili radnom odnosu

Ako nešto od toga ne možete pronaći, to ne znači da morate zaustaviti cijeli postupak. Zabilježite što nedostaje i pribavljajte dokumente onda kada postanu potrebni.

Česta pitanja

Izvori i stručna podloga

1. Postupak kod smrtnog slučaja – gov.hr
2. Matica umrlih – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
3. Državne matice – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
4. Što je potrebno učiniti s osobnom iskaznicom i putovnicom nakon smrti osobe? – MUP
5. Osobna iskaznica (eOI) – MUP
6. Ostavinski postupak – gov.hr
7. Zakon o nasljeđivanju – Narodne novine, NN 48/2003, s kasnijim izmjenama
8. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju, NN 127/2013
9. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o nasljeđivanju, NN 14/2019
10. e-Usluge HZMO-a – gov.hr
11. Matičarstvo / prijava smrti u inozemstvu – MVEP

Najvažnije je ne pokušavati sve riješiti odjednom. Prvo potvrdite groblje ili krematorij i mogućnost ukopa, zatim s pogrebnikom dogovorite prijevoz, opremu i dokumentaciju, a tek nakon potvrđenog termina obavijestite rodbinu i objavite vrijeme pogreba.

Ako danas morate organizirati pogreb, krenite ovim redom

1. Provjerite je li smrt službeno utvrđena i je li izdana ili pokrenuta dokumentacija za ukop.
2. Odlučite hoće li biti ukop ili kremacija.
3. Odredite groblje i provjerite postoji li grobno mjesto te pravo ukopa.
4. Odaberite ovlaštenog pogrebnika i dogovorite preuzimanje, prijevoz i opremu.
5. Predajte potrebne dokumente i provjerite što pogrebnik može riješiti za vas.
6. S upraviteljem groblja ili krematorijem potvrdite datum i vrijeme.
7. Dogovorite vrstu ispraćaja, glazbu, cvijeće, osmrtnicu i druge detalje koje obitelj želi.
8. Prije konačne potvrde zatražite pregled troškova i provjerite što je uključeno u cijenu.
9. Tek nakon potvrđenog termina obavijestite rodbinu, prijatelje i druge osobe koje trebaju znati vrijeme i mjesto ispraćaja.

Ovaj redoslijed smanjuje mogućnost da se, primjerice, objavi termin koji groblje još nije potvrdilo ili naruče usluge koje se naknadno moraju mijenjati.

1. Prvo provjerite je li završen postupak utvrđivanja smrti

Način postupanja ovisi o tome gdje je osoba umrla.

Ako je smrt nastupila kod kuće, mora se obaviti pregled umrle osobe. Ako je osoba umrla u zdravstvenoj ustanovi, dio postupka provodi sama ustanova. U slučaju obdukcije, nejasnog uzroka smrti ili drugih posebnih okolnosti predaja tijela obitelji i pogrebniku može potrajati dulje.

Za organizaciju pogreba važno je razlikovati nekoliko dokumenata koji se u svakodnevnom govoru često miješaju:

• potvrda o smrti je medicinska isprava koja služi i za prijavu činjenice smrti
• dozvola za ukop je dokument bez kojeg upravitelj groblja ne smije obaviti ukop
• dozvola za kremiranje potrebna je kada se tijelo kremira
• smrtni list odnosno isprava iz državne matice koristi se u nizu kasnijih administrativnih postupaka i nije isto što i dozvola za ukop

Ako vam nije jasno što je već izdano, pitajte pogrebnika ili ustanovu u kojoj se tijelo nalazi koji dokument trenutno nedostaje za nastavak organizacije.

2. Odlučite gdje će osoba biti pokopana ili gdje će se obaviti kremacija

Prije dogovaranja termina potrebno je znati mjesto ukopa.

Prema važećem Zakonu o grobljima, umrla osoba ukapa se u grobno mjesto koje joj je bilo dodijeljeno ili u grobno mjesto u koje je imala pravo ukopa. Ako takvo pravo ne postoji, grobno mjesto za ukop određuje upravitelj groblja.

U praksi prvo provjerite:

• postoji li obiteljsko grobno mjesto
• tko je upisan kao korisnik grobnog mjesta
• ima li pokojnik pravo ukopa u to grobno mjesto
• postoji li dovoljno mjesta za novi ukop
• postoje li nepodmirene obveze ili drugi administrativni problemi koje upravitelj mora razjasniti

Umrla osoba u pravilu se ukapa na području jedinice lokalne samouprave u kojoj je imala prebivalište, ali zakon omogućuje ukop i na drugom groblju ako je tako odredila sama osoba za života ili to odredi obitelj odnosno osobe koje su se za nju bile dužne skrbiti.

Ako obitelj nema grobno mjesto

To ne znači da se pogreb ne može organizirati. Obratite se upravitelju groblja na kojem želite ukop. Upravitelj će provjeriti mogućnost dodjele grobnog mjesta i objasniti lokalni postupak, raspoloživost te naknade.

Važno je znati da se detaljna pravila, vrijeme ukopa i način korištenja groblja uređuju i lokalnim odlukama. Zato jedan postupak ne vrijedi potpuno jednako za sva groblja u Hrvatskoj.

3. Odaberite pogrebnika i jasno dogovorite što preuzima

Pogrebnik može preuzeti velik dio praktične organizacije. Zakonom su u pogrebničku djelatnost uključeni, među ostalim, preuzimanje i prijevoz umrle osobe, organizacija pogreba ili ispraćaja, pogrebna oprema, cvijeće, osmrtnice, glazba, njega tijela, vjerski obredi i druga povezana organizacija.

Ne morate automatski ugovoriti sve ponuđene usluge. Najprije odredite što obitelj stvarno želi i što je potrebno za konkretno groblje.

Kod prvog razgovora s pogrebnikom pitajte:

• kada može preuzeti tijelo i odakle
• kamo se tijelo prevozi do ukopa ili kremacije
• koju dokumentaciju trebate dostaviti
• koje dokumente pogrebnik može pribaviti u vaše ime
• organizira li termin s grobljem ili to morate učiniti sami
• koje vrste ljesova ili urni nudi i što je uključeno u cijenu
• uključuje li ponuda prijevoz, pripremu tijela, odar, križ ili drugo obilježje, cvijeće, osmrtnicu i glazbu
• postoje li dodatne naknade koje plaćate izravno upravitelju groblja ili krematoriju

Za određene poslove vezane uz prijevoz pogrebnik može, uz pisanu punomoć naručitelja, pribavljati potrebnu dokumentaciju kod nadležnih tijela.

4. Koji su dokumenti potrebni za organizaciju pogreba

Točan popis ovisi o mjestu smrti, vrsti ukopa i pravilima konkretnog groblja, ali ova dokumentacija najčešće je ključna:

Važno: smrtni list i dozvola za ukop nisu isti dokument

Za obitelj je korisno od početka držati sve dokumente u jednoj mapi, ali ne treba čekati da se riješi svaki kasniji administrativni dokument kako biste uopće počeli razgovarati s pogrebnikom i grobljem.

Za sam ukop ključna je dozvola za ukop. Smrtni list potreban je za brojne druge postupke nakon smrti, ali ima drugu svrhu.

5. Ukop ili kremacija

Ako je pokojnik za života jasno izrazio želju, obitelj će je u pravilu pokušati poštovati. Ako takva želja nije poznata, obitelj mora odlučiti između mogućnosti koje su stvarno dostupne na odabranom području.

Kod klasičnog ukopa provjerite

• grobno mjesto i pravo ukopa
• vrstu lijesa
• prijevoz do mrtvačnice ili groblja
• termin ispraćaja i ukopa
• treba li otvarati postojeću grobnicu ili skidati nadgrobnu ploču
• koje radove i naknade naplaćuje upravitelj groblja

Kod kremacije provjerite

• termin krematorija
• prijevoz do krematorija
• dozvolu za kremiranje
• vrstu urne
• gdje će se urna položiti nakon kremacije
• hoće li biti ispraćaj prije ili nakon kremacije

Važno je ne pretpostaviti da se pepeo može prosuti bilo gdje. Važeći Zakon o grobljima dopušta prosipanje kremiranih ostataka na za to posebno određenim mjestima unutar ili izvan groblja, u skladu s lokalnim aktom jedinice lokalne samouprave.

6. Što sve treba dogovoriti za sam ispraćaj

Nakon što su mjesto i okvirni termin realno izvedivi, možete dogovoriti detalje ispraćaja.

Najčešće se odlučuje o sljedećem:

Datum, vrijeme i mjesto

Termin mora biti potvrđen s upraviteljem groblja ili krematorijem. Ne objavljujte vrijeme pogreba dok ta potvrda nije sigurna.

Vrsta obreda

Odlučite želite li vjerski obred, civilni ispraćaj ili jednostavniji oproštaj bez dodatnog programa. Ako je riječ o vjerskom obredu, uskladite termin i s vjerskim službenikom.

Lijes ili urna

Pogrebnik će ponuditi dostupne modele i cijene. Ne postoji potreba birati skuplju opremu samo zato što se nalazi u standardnoj ponudi. Pitajte koje su osnovne i koje dodatne opcije.

Odjeća i priprema pokojnika

Ako želite određenu odjeću, fotografiju, osobni predmet ili drugi detalj, provjerite s ustanovom ili pogrebnikom kada i kome to trebate predati te postoji li neko ograničenje.

Cvijeće i vijenci

Odlučite hoće li obitelj naručiti glavni aranžman, vijence ili skromniji cvjetni ukras. Ako obitelj želi da se umjesto cvijeća uplaćuju donacije, to treba jasno navesti u obavijesti o smrti.

Glazba i govori

Ako će netko govoriti na ispraćaju, dobro je unaprijed odrediti redoslijed. Isto vrijedi za glazbu, osobito kada groblje ili dvorana imaju vlastita tehnička pravila.

Osmrtnica i obavijest o smrti

Provjerite ime i prezime, godine, datum, mjesto, točan termin te nazive članova obitelji prije objave. Pogreške su u toj fazi posebno neugodne jer se obavijest brzo širi.

7. Troškovi pogreba: tražite pregled stavki prije potvrde

U Hrvatskoj ne postoji jedna cijena pogreba koja vrijedi za sva mjesta. Ukupni trošak ovisi o pogrebniku, groblju, vrsti ukopa ili kremacije, prijevozu, grobnom mjestu, opremi i dodatnim uslugama.

Pogrebnik je dužan u svom prostoru imati vidljivo istaknute cijene usluga i pridržavati ih se. Zbog toga je razumno prije konačne potvrde tražiti jasan pregled stavki.

Razdvojite barem ove skupine troškova:

• preuzimanje i prijevoz umrle osobe
• čuvanje tijela ili korištenje mrtvačnice, ako se naplaćuje
• lijes ili urna
• priprema i odijevanje pokojnika
• usluge pogrebnika
• ukop, otvaranje i zatvaranje groba ili grobnice
• korištenje dvorane ili prostora za ispraćaj
• kremacija
• cvijeće i vijenci
• osmrtnice i objave
• glazba
• vjerske ili druge ceremonijalne usluge
• naknade povezane s grobnim mjestom

Ako dobijete ukupnu cijenu bez objašnjenja, tražite da vam se navede što je u nju uključeno, a što ćete eventualno platiti posebno.

8. Koliko brzo se pogreb mora organizirati

Pravilnik o pregledu umrlih navodi da se pokop u pravilu obavlja u roku od 24 do 48 sati od smrti. Međutim, to nije jamstvo da će svaki pogreb biti održan u tom roku.

Termin može ovisiti o:

• obdukciji ili drugim postupcima kojima se utvrđuje uzrok smrti
• vremenu potrebnom za prijevoz
• dostupnosti groblja ili krematorija
• lokalnom rasporedu ukopa
• blagdanima i neradnim danima
• prijenosu tijela iz drugog grada ili države
• administrativnim pitanjima vezanim uz grobno mjesto

Upravitelj groblja određuje vrijeme ukopa u okviru svojih pravila. Zato je najpouzdaniji odgovor uvijek termin koji potvrde konkretno groblje ili krematorij.

9. Tko je za što nadležan

Ova podjela je korisna jer pogrebnik i upravitelj groblja nisu uvijek ista pravna osoba, pa dio troškova i dokumentacije može dolaziti iz dva različita izvora.

10. Završna checklist prije nego objavite termin pogreba

Prije nego rodbini i prijateljima pošaljete konačnu obavijest, provjerite:

• je li mjesto ukopa ili kremacije potvrđeno
• je li provjereno grobno mjesto i pravo ukopa
• je li termin potvrđen od groblja ili krematorija
• je li dogovoren prijevoz pokojnika
• je li potrebna dozvola za ukop ili kremiranje izdana ili je sigurno u postupku
• je li odabrana pogrebna oprema
• je li dogovorena vrsta obreda
• je li potvrđen vjerski službenik, ako ga obitelj želi
• jesu li dogovoreni glazba, cvijeće i govori, ako ih želite
• je li provjeren tekst osmrtnice
• imate li pregled osnovnih i dodatnih troškova
• zna li jedna osoba iz obitelji tko je glavni kontakt za pogrebnika i groblje

Jedna osoba kao glavni kontakt često znatno pojednostavi komunikaciju, osobito kada više članova obitelji paralelno rješava različite obveze.

Ako obitelj nema dovoljno novca za pogreb

U sustavu socijalne skrbi postoji pravo na naknadu za pogrebne troškove, ali samo pod propisanim uvjetima. Pravo se odnosi na troškove pogreba osobe koja nije imala zakonskog ili ugovornog obveznika uzdržavanja i koja je u trenutku smrti bila korisnik određenih prava iz sustava socijalne skrbi, primjerice zajamčene minimalne naknade ili određenih usluga smještaja.

Ako mislite da bi ti uvjeti mogli biti ispunjeni, provjerite pravo kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad prije nego što zaključite da trošak morate u cijelosti snositi sami.

Nakon pogreba sačuvajte dokumente i račune

Nakon ispraćaja sačuvajte:

• račune pogrebnika
• račune i rješenja groblja
• dokumentaciju o grobnom mjestu
• kopije matičnih isprava
• dokumentaciju osiguranja ili posmrtne pripomoći
• potvrde o eventualno plaćenim dodatnim uslugama

Trebat će vam barem dio te dokumentacije u kasnijim postupcima vezanim uz ostavinu, osiguranje, banku, mirovinska prava, grobno mjesto ili moguću naknadu troškova.

Česta pitanja

Napomena

Ovaj članak daje opće informacije za organizaciju pogreba u Hrvatskoj. Konkretni dokumenti, naknade, termini i lokalna pravila mogu se razlikovati ovisno o okolnostima smrti, gradu ili općini, upravitelju groblja, krematoriju i odabranom pogrebniku. Za konačan postupak provjerite informacije kod nadležnog matičnog ureda, upravitelja groblja i ovlaštenog pogrebnika.

Fotografija pripreme dokumentacije: Gabrielle Henderson / Unsplash. Izvori provjereni 4. listopada 2026. prema priloženom sadržajnom paketu.

Izvori i stručna podloga

1. Gov.hr – Postupak kod smrtnog slučaja
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Matica umrlih
3. Narodne novine, Zakon o grobljima, NN 78/2025
4. Narodne novine, Zakon o pogrebničkoj djelatnosti, NN 36/2015 i izmjene NN 98/2019
5. Zakon o pogrebničkoj djelatnosti – izmjene NN 98/2019
6. Narodne novine, Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanju vremena i uzroka smrti, NN 46/2011, s izmjenama 6/2013 i 63/2014
7. Narodne novine, Godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2026.
8. Gov.hr – Jednokratna naknada / naknada za pogrebne troškove

Činjenicu smrti u Hrvatskoj treba prijaviti nadležnom matičaru u roku od tri dana od dana smrti, odnosno od dana kada je umrla osoba pronađena. Nadležan je matičar prema mjestu gdje je smrt nastupila ili gdje je umrla osoba nađena, a ne nužno prema njezinu prebivalištu. Ako je osoba umrla u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi, prijavu podnosi ustanova. Ako je umrla kod kuće, obveza prijave u pravilu je na članovima obitelji s kojima je živjela, a zakon određuje i tko prijavljuje smrt ako njih nema ili to ne mogu učiniti.

Uz prijavu se prilaže potvrda o smrti koju izdaje liječnik, druga osoba ovlaštena za utvrđivanje smrti ili zdravstvena ustanova. Ta potvrda nije isto što i smrtni list. Smrtni list izdaje se na temelju već upisane činjenice smrti u državnu maticu.

Najvažnije ukratko

• Smrt se prijavljuje matičaru prema mjestu smrti ili mjestu gdje je umrla osoba pronađena.
• Rok za prijavu je tri dana od smrti, odnosno nalaska umrle osobe.
• Kod smrti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi prijavu podnosi ustanova.
• Kod smrti kod kuće prijavu u pravilu podnose članovi obitelji s kojima je umrla osoba živjela, a ako njih nema ili ne mogu prijaviti smrt, zakon određuje druge osobe koje preuzimaju tu obvezu.
• Uz prijavu se obvezno prilaže potvrda o smrti.
• Nakon upisa u maticu umrlih mogu se izdati smrtni list i izvadak iz matice umrlih.

Prijava smrti nije isto što i prva prijava smrtnog slučaja

Kod smrti u kući ili stanu prvi korak nije odlazak u matični ured. Službene upute gov.hr navode da je smrtni slučaj potrebno prijaviti bez odgađanja te nazvati hitnu medicinsku službu na 194 ili policiju na 192. Službene osobe potom uključuju mrtvozornika.

Mrtvozornik ili druga ovlaštena osoba utvrđuje smrt i izdaje potrebnu medicinsku dokumentaciju. Tek nakon toga slijedi administrativna prijava činjenice smrti matičaru i upis u maticu umrlih.

Ako je osoba umrla u zdravstvenoj ustanovi, postupak izgleda drukčije jer zdravstvena ustanova sastavlja potvrdu o smrti i ima zakonsku obvezu prijaviti činjenicu smrti nadležnom matičaru.

Drugim riječima, postoje dva različita koraka:

1. utvrđivanje smrti i izdavanje potvrde o smrti
2. prijava činjenice smrti matičaru i upis u maticu umrlih

Tko je dužan prijaviti smrt?

Zakon o državnim maticama određuje redoslijed osoba koje su dužne prijaviti smrt.

Ako je osoba umrla kod kuće

Prijavu prvenstveno podnose članovi obitelji s kojima je umrla osoba živjela.

Ako takvih članova obitelji nema ili oni to ne mogu učiniti, smrt prijavljuju:

• druge osobe s kojima je umrla osoba živjela
• drugi članovi obitelji koji su saznali za smrt
• osoba u čijem je stanu umrla osoba živjela

Ako nema ni tih osoba, smrt je dužna prijaviti osoba koja je prva saznala za smrt.

Ako je osoba umrla u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi

Ako je smrt nastupila u zdravstvenoj ustanovi, kaznenoj ustanovi, hotelu, internatu ili drugoj ustanovi, prijavu podnosi nadležna ustanova ili tijelo.

To znači da obitelj kod smrti u bolnici ili drugoj ustanovi nije u istom položaju kao kod smrti kod kuće. Obitelj će i dalje trebati rješavati druge praktične korake, ali sama zakonska obveza prijave smrti matičaru tada je na ustanovi.

Ako je smrt utvrđena očevidom

Kada se činjenica smrti utvrđuje očevidom, prijavu nadležnom matičaru podnosi tijelo koje provodi očevid.

Kojem matičnom uredu treba prijaviti smrt?

Smrt se prijavljuje matičaru matičnog područja kojem pripada:

• mjesto gdje je smrt nastupila ili
• mjesto gdje je umrla osoba pronađena.

To je važno jer nadležnost nije određena samo prema prebivalištu pokojnika.

Primjer: ako je osoba imala prebivalište u Rijeci, ali je umrla tijekom boravka u Zagrebu, činjenica smrti prijavljuje se prema mjestu gdje je smrt nastupila.

Za rijetke situacije u kojima smrt nastupi u prometnom sredstvu u kretanju ili na mjestu nesreće za koje se ne može odrediti matično područje, zakon predviđa prijavu matičaru prema mjestu gdje se umrla osoba pokapa.

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na svojim stranicama objavljuje popis matičnih ureda po županijama i Gradu Zagrebu.

Koliki je rok za prijavu smrti?

Činjenica smrti mora se prijaviti u roku od tri dana od:

• dana smrti ili
• dana nalaska umrle osobe.

To je zakonski rok, a ne samo preporuka.

Zakon predviđa prekršajnu novčanu kaznu od 130 eura za osobu koja u propisanom roku ne prijavi smrt. Ako je prijavu pravodobno izvršila druga osoba, protiv druge osobe koja bi inače imala obvezu prijave ne vodi se prekršajni postupak po toj osnovi.

Ako je rok već prošao, prijavu ne treba dodatno odgađati. Potrebno je odmah se obratiti nadležnom matičnom uredu i dovršiti upis.

Koji dokument treba za prijavu smrti?

Uz prijavu činjenice smrti obvezno se prilaže potvrda o smrti.

Potvrdu o smrti izdaje:

• liječnik ili druga osoba ovlaštena za utvrđivanje smrti ili
• zdravstvena ustanova, ako je osoba umrla u zdravstvenoj ustanovi.

Kod smrti kod kuće službene upute preporučuju pripremiti liječničku dokumentaciju umrle osobe, ako ju je imala, te osnovne matične podatke kako bi mrtvozornik mogao obaviti svoj dio postupka.

Matičar podatke za upis provjerava u državnim maticama i drugim službenim evidencijama odnosno javnim ispravama. Ako su podaci potrebni za upis nepotpuni, matičar može zatražiti njihovu dopunu.

Potvrda o smrti, smrtni list i izvadak iz matice umrlih nisu isto

Ova tri pojma često se miješaju, ali označavaju različite dokumente ili faze postupka.

Najjednostavnije pravilo je:

potvrda o smrti prethodi upisu u maticu, a smrtni list i izvadak izdaju se na temelju već izvršenog upisa.

Što je matica umrlih?

Matica umrlih je službena državna evidencija u koju se upisuju činjenice smrti koje su se dogodile u Republici Hrvatskoj, kao i smrti hrvatskih državljana u inozemstvu prema pravilima za upis smrti nastale izvan Hrvatske.

U maticu se, među ostalim, upisuju podaci o umrloj osobi, vremenu i mjestu smrti, bračnom stanju, prebivalištu, podaci o bračnom ili životnom partneru kada je primjenjivo, podaci o roditeljima te podatak o osobi ili ustanovi koja je prijavila smrt.

Matičar je dužan upis obaviti bez odgode kada su ispunjeni uvjeti za upis. Ako su neki podaci nepotpuni, može zatražiti dopunu.

Što se događa nakon upisa smrti?

Nakon što je činjenica smrti upisana u maticu umrlih, matičar o tom upisu obavještava nadležna državna tijela koja vode službene evidencije u kojima se podatak o smrti treba evidentirati.

To ipak ne znači da su automatski riješene sve privatne obveze pokojnika.

Obitelj će, ovisno o situaciji, zasebno trebati riješiti pitanja kao što su:

• bankovni računi
• osiguranja
• telekomunikacijske i druge pretplate
• ugovori
• vozilo
• imovina i ostavinski postupak.

Upravo zato je korisno nakon osnovnog upisa smrti napraviti popis dokumenata i institucija koje treba provjeriti.

Gdje se dobiva smrtni list?

Smrtni list izdaje se na temelju podataka iz državne matice nakon što je činjenica smrti upisana.

Isprave iz državnih matica izdaju se osobama koje imaju pravni interes. Članovi uže obitelji spadaju među osobe koje mogu imati pravo na izdavanje takvih isprava.

Prema Zakonu o državnim maticama, izvatke i potvrde može izdati matičar koji je zaprimio zahtjev, neovisno o mjestu gdje je činjenica izvorno upisana u državnu maticu.

Prije odlaska korisno je provjeriti radno vrijeme i način rada konkretnog matičnog ureda.

Što ako je osoba umrla u inozemstvu?

Za smrt hrvatskog državljanina u inozemstvu vrijedi poseban postupak.

Ministarstvo navodi da se takva smrt u hrvatsku maticu umrlih upisuje na temelju izvatka iz matice umrlih stranog tijela iz države u kojoj je smrt nastupila. Upis se obavlja u matičnom uredu prema mjestu prebivališta umrle osobe u Republici Hrvatskoj.

Dodatni zahtjevi za strane isprave mogu ovisiti o državi u kojoj je smrt nastupila i primjenjivim međunarodnim pravilima. Zbog toga je postupak smrti u inozemstvu bolje obrađivati zasebno.

Praktična kontrolna lista

Ako je smrt nastupila kod kuće:

1. bez odgađanja obavijestite hitnu medicinsku službu ili policiju
2. omogućite mrtvozorniku pristup umrloj osobi i pripremite raspoloživu medicinsku dokumentaciju
3. preuzmite dokumentaciju koju izdaje mrtvozornik
4. provjerite koji je matični ured nadležan prema mjestu smrti
5. osigurajte da se prijava podnese u roku od tri dana
6. nakon upisa zatražite potrebne isprave za daljnje postupke.

Ako je smrt nastupila u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi:

1. provjerite s ustanovom da je prijava smrti poslana nadležnom matičaru
2. prikupite dokumente koje ustanova predaje obitelji
3. nakon upisa zatražite smrtni list ili izvadak ako su vam potrebni za daljnje postupke
4. nastavite s dokumentima, pogrebom i drugim obvezama koje slijede nakon smrti.

Česta pitanja

Zaključak

Kod prijave smrti najvažnije je razlikovati medicinsko utvrđivanje smrti od administrativnog upisa u maticu umrlih.

Za većinu obitelji ključna su četiri podatka:

• smrt se prijavljuje prema mjestu gdje je nastupila ili gdje je umrla osoba pronađena
• zakonski rok je tri dana
• kod smrti u ustanovi prijavu podnosi ustanova
• uz prijavu se prilaže potvrda o smrti, dok se smrtni list izdaje nakon upisa.

Nakon što je smrt upisana u maticu umrlih, slijedi prikupljanje potrebnih isprava i rješavanje ostalih praktičnih pitanja nakon smrti.

Izvori i stručna podloga

1. gov.hr – Postupak kod smrtnog slučaja
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Matica umrlih
3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Matični uredi u RH
4. Zakon o državnim maticama, NN 96/1993, s kasnijim izmjenama
5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, NN 76/2013
6. Zakon o izmjenama Zakona o državnim maticama, NN 133/2022
7. Naputak za provedbu Zakona o državnim maticama, NN 117/2021
8. Pravilnik o obrascu matice vjenčanih, izvacima i potvrdama koji se izdaju na temelju državnih matica, NN 91/2013

Glavna fotografija: Kelly Sikkema / Unsplash. Ilustrativna fotografija, ne prikazuje službenu ispravu.

Važno je razlikovati bolnicu od doma za starije. Bolnica je zdravstvena ustanova i u njoj se smrt utvrđuje unutar zdravstvenog sustava. Dom za starije najčešće je ustanova socijalne skrbi, pa se, ako nije riječ o zdravstvenoj ustanovi, pregled umrle osobe provodi po pravilima za smrt izvan zdravstvene ustanove.

Ukratko: što napraviti prvo

Ako ste upravo dobili obavijest da je bliska osoba umrla u bolnici ili domu za starije, najpraktičniji redoslijed je:

1. Javite se odjelu, bolničkoj mrtvačnici ili domu koji vas je kontaktirao. Pitajte gdje se trebate javiti i tko je kontaktna osoba za daljnji postupak.
2. Pripremite osnovne podatke o pokojniku. Ustanova može zatražiti osobne podatke potrebne za dokumentaciju o smrti. Ako imate osobnu iskaznicu ili druge dokumente pokojnika, držite ih pri ruci, ali prije dolaska provjerite što konkretna ustanova traži.
3. Pitajte postoji li obdukcija ili druga procedura koja može utjecati na vrijeme preuzimanja pokojnika. U bolnici je to posebno važno jer zakon propisuje obdukciju za osobe umrle u zdravstvenoj ustanovi, uz mogućnost da se u određenim slučajevima na zahtjev uže obitelji od nje odustane.
4. Odaberite pogrebno poduzeće ili ovlaštenog pogrebnog prijevoznika. S njima dogovorite prijevoz, pogrebnu opremu i daljnju organizaciju ukopa.
5. Preuzmite osobne stvari pokojnika prema uputi ustanove. Bolnice i domovi imaju vlastite postupke i radna vremena za predaju stvari.
6. Nakon službenog upisa smrti nastavite s dokumentima koji će vam trebati kasnije, primjerice smrtnim listom, ostavinom, mirovinom, bankom i drugim obvezama.

Ne morate sve riješiti u jednom pozivu. U prvim satima najvažnije je saznati tko u ustanovi vodi postupak i postoji li nešto što obitelj mora napraviti prije nego što pogrebno poduzeće može preuzeti pokojnika.

Ako je osoba umrla u bolnici

Kada smrt nastupi tijekom bolničkog liječenja, bolnica vodi medicinski dio postupka. Prema službenim uputama, obitelj se treba javiti odjelu na kojem je osoba bila liječena, dati potrebne osobne podatke kako bi se mogla sastaviti dokumentacija o smrti te slijediti upute bolnice o patologiji ili bolničkoj mrtvačnici.

U praksi se detalji razlikuju među bolnicama. Neke će vas uputiti najprije na odjel, neke na patologiju ili mrtvačnicu, a može postojati i posebno vrijeme za preuzimanje osobnih stvari ili donošenje odjeće za pokojnika. Zato je korisnije prvo nazvati ustanovu nego krenuti prema bolnici bez provjere.

Tko utvrđuje smrt u bolnici?

Pregled osoba umrlih tijekom bolničkog liječenja obavljaju za to određeni liječnici odnosno mrtvozornici zdravstvene ustanove. Obitelj zbog toga ne treba zvati hitnu pomoć, policiju ili vanjskog mrtvozornika samo zato što je smrt nastupila u bolnici.

Bolnica izdaje odnosno osigurava potrebnu potvrdu o smrti i kao ustanova prijavljuje činjenicu smrti nadležnom matičaru.

Treba li obitelj sama prijaviti smrt matičnom uredu?

Ne, ako je osoba umrla u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi, činjenicu smrti prijavljuje ustanova odnosno nadležno tijelo. Prema važećim pravilima, smrt se prijavljuje matičaru nadležnom prema mjestu smrti u roku od tri dana.

To ne znači da obitelji kasnije neće trebati dokumenti iz matice umrlih. Znači samo da službena prijava same činjenice smrti nije isti posao kao kasnije pribavljanje smrtnog lista ili drugih isprava.

Obdukcija nakon smrti u bolnici

Ovo je dio postupka oko kojega često nastaje zabuna.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti propisuje da se obdukcija provodi kada osoba umre u zdravstvenoj ustanovi. Međutim, kada je osoba umrla u zdravstvenoj ustanovi, ravnatelj može na zahtjev uže obitelji, u sporazumu s rukovoditeljem ustrojstvene jedinice i patologom, odlučiti da se obdukcija ne provodi.

To nije moguće u slučajevima u kojima je obdukcija obvezna. Među njima su:

• neprirodna smrt ili smrt nepoznatog uzroka
• smrt tijekom dijagnostičkog ili terapijskog zahvata
• smrt unutar 24 sata od prijma kada se uzrok smrti ne može jasno utvrditi iz postojeće medicinske dokumentacije
• smrt osobe koja je sudjelovala u kliničkom ili drugom propisanom znanstvenom ispitivanju
• određeni slučajevi povezani s darivanjem organa prema posebnom zakonu.

Ako obitelj želi zatražiti da se obdukcija ne provodi, to treba pitati bolnicu što prije. O tome ne odlučuje obitelj sama i zahtjev ne znači automatski da će obdukcija biti izostavljena.

Ako je osoba umrla u domu za starije

Dom za starije najčešće nije zdravstvena ustanova nego ustanova socijalne skrbi. Zbog toga postupak nije potpuno isti kao u bolnici.

Dom obično prvi sazna za smrt, obavještava obitelj i pokreće kontakt s nadležnom službom. Ako dom nije zdravstvena ustanova, pregled umrle osobe provodi nadležni mrtvozornik prema pravilima za osobe umrle izvan zdravstvene ustanove.

Obitelj u pravilu ne treba sama tražiti mrtvozornika osim ako je dom izričito tako uputi. Praktično je odmah pitati:

• je li pregled umrle osobe već obavljen ili kada se očekuje
• gdje se pokojnik nalazi i tko organizira prvi prijevoz
• kada i gdje se mogu preuzeti osobne stvari
• treba li obitelj dostaviti kakav dokument ili podatak
• kada se može uključiti odabrano pogrebno poduzeće
• postoji li bilo kakva okolnost zbog koje će postupak trajati dulje.

Za osobu koja je umrla u domu ili drugoj ustanovi prijavu smrti matičaru podnosi ustanova. Ako je smrt bila iznenadna, nasilna ili uzrok nije jasan, mogu se uključiti dodatne službe i može biti potrebna obdukcija.

Potvrda o smrti i smrtni list nisu isti dokument

Ova dva naziva često se koriste kao da znače isto, ali imaju različitu ulogu.

Potvrda o smrti je isprava koju izdaje ovlašteni liječnik, mrtvozornik ili zdravstvena ustanova i na temelju koje se činjenica smrti upisuje u državnu maticu umrlih.

Smrtni list je isprava koja se izdaje na temelju već izvršenog upisa u maticu umrlih. Njega ćete kasnije trebati u različitim administrativnim postupcima.

Zato obitelj nakon smrti u bolnici ili domu ne treba panično tražiti „smrtni list” prije nego što je ustanova završila prijavu smrti. Prvo se provodi službeni upis, a zatim se iz matice mogu izdavati odgovarajuće isprave.

Kada kontaktirati pogrebno poduzeće?

Pogrebno poduzeće možete kontaktirati čim dobijete obavijest o smrti i osnovne informacije od ustanove. Ne morate čekati da riješite svu kasniju administraciju.

Važno je pogrebnom poduzeću reći:

• u kojoj se ustanovi pokojnik nalazi
• je li riječ o bolnici ili domu za starije
• je li obdukcija najavljena ili postupak još nije završen
• gdje se planira ukop ili kremiranje, ako to već znate.

Pogrebno poduzeće tada može s vama dogovoriti prijevoz i organizaciju pogreba te objasniti koje dokumente trebate dostaviti za dio posla koji ono preuzima.

Nemojte pretpostaviti da bolnica ili dom automatski bira pogrebno poduzeće za obitelj. Ako vam ustanova predloži sljedeći korak, pitajte radi li se samo o tehničkoj uputi ili o usluzi koju trebate posebno ugovoriti i platiti.

Što ponijeti kada idete u bolnicu ili dom?

Ne postoji jedan univerzalan popis koji vrijedi za svaku ustanovu. Prije dolaska nazovite i provjerite što konkretno traže.

Korisno je imati pri ruci:

• osobnu iskaznicu ili drugi identifikacijski dokument pokojnika, ako je kod obitelji
• osnovne osobne podatke pokojnika, uključujući OIB ako ga znate
• svoje osobne podatke i kontakt
• podatke odabranog pogrebnog poduzeća, ako ste ga već odabrali
• odjeću pokojnika ako bolnica ili mrtvačnica to izričito zatraži.

Službeni portal gov.hr posebno navodi da se kod smrti u zdravstvenoj ustanovi obitelj javlja odjelu, daje potrebne osobne podatke i prema uputi ostavlja odjeću na patologiji. Budući da bolnice mogu imati različit interni protokol, provjerite detalje prije dolaska.

Kada postupak može trajati dulje?

Preuzimanje pokojnika i organizacija prijevoza mogu biti odgođeni ako:

• je potrebna obdukcija
• uzrok smrti nije jasan
• postoji sumnja na neprirodnu ili nasilnu smrt
• uključena su policijska, pravosudna ili druga nadležna tijela
• ustanova još nije završila medicinski ili administrativni dio postupka.

U tim situacijama obitelj ne može ubrzati svaki korak. Najkorisnije je tražiti od ustanove jasan odgovor tko vodi predmet i kada je realno očekivati sljedeću informaciju.

Brza checklista za obitelj

Prije nego završite prvi krug poziva, provjerite imate li odgovor na ova pitanja:

• Tko je moja kontaktna osoba u bolnici ili domu?
• Je li smrt službeno utvrđena i je li potrebna obdukcija?
• Gdje se pokojnik trenutačno nalazi?
• Trebam li donijeti dokumente ili odjeću?
• Kada se mogu preuzeti osobne stvari?
• Mogu li već kontaktirati pogrebno poduzeće?
• Tko će prijaviti smrt matičnom uredu?
• Postoji li nešto što može odgoditi preuzimanje pokojnika?

Ako na ova pitanja imate odgovor, najhitniji dio postupka uglavnom je pod kontrolom. Ostali poslovi – smrtni list, ostavina, mirovina, banka, osobne isprave i druge obveze – mogu se rješavati kroz sljedeće dane i tjedne.

Česta pitanja

Izvori i stručna podloga

1. gov.hr – Postupak kod smrtnog slučaja
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Matica umrlih
3. Narodne novine – Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 100/2018, članci 235. i 236.
4. Narodne novine – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN 102/2025
5. Narodne novine – Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanja vremena i uzroka smrti, NN 46/2011
6. Narodne novine – Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o načinu pregleda umrlih te utvrđivanja vremena i uzroka smrti, NN 63/2014
7. Narodne novine – Godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2026.

Ako osoba umre u stanu ili kući, prvi korak nije pogrebno poduzeće nego službena prijava smrti. U Hrvatskoj je službena uputa nazvati hitnu medicinsku službu na 194 ili policiju na 192. Ako niste sigurni je li osoba doista preminula, nazovite 194 ili 112 i slijedite upute dispečera. Službene osobe zatim uključuju mrtvozornika, koji pregledava preminulu osobu i izdaje dokumentaciju potrebnu za daljnji postupak.

Ovaj vodič objašnjava redoslijed koraka kada smrt nastupi kod kuće u Hrvatskoj. Ne odnosi se na smrt u bolnici, domu za starije ili drugoj ustanovi.

Ako se to događa upravo sada

1. Ako osoba ne reagira i niste sigurni je li smrt nastupila, odmah nazovite 194 ili 112. Nemojte sami zaključivati da pomoći više nema. Slijedite upute osobe koja zaprima poziv.
2. Ako je smrt nastupila kod kuće, prijavite je bez odgađanja. Službena državna uputa navodi poziv hitnoj medicinskoj službi na 194 ili policiji na 192.
3. Pričekajte službenu osobu i mrtvozornika. Mrtvozorniku treba omogućiti pristup preminuloj osobi.
4. Pripremite dostupnu liječničku dokumentaciju i podatke o preminuloj osobi. To može pomoći pri utvrđivanju uzroka smrti i ispunjavanju potrebnih obrazaca.
5. Ne organizirajte prijevoz pokojnika prije dovršetka službenog pregleda i izdavanja potrebne dozvole. Nakon toga možete dogovoriti prijevoz i pogreb s ovlaštenim pogrebnim poduzećem ili prijevoznikom.

Koga prvo nazvati kada osoba umre kod kuće?

Za smrtni slučaj u stanu ili kući službeni portal Vlade Republike Hrvatske navodi dva broja: 194 za hitnu medicinsku službu ili 192 za policiju. Službene osobe potom pozivaju mrtvozornika.

Broj 112 jedinstveni je europski broj za hitne službe u Hrvatskoj i koristan je ako niste sigurni kojoj se službi trebate obratiti ili situacija zahtijeva koordinaciju više službi.

Ako osoba samo izgleda kao da je preminula, ali niste potpuno sigurni, postupajte kao da je riječ o hitnom stanju. Iznenadni srčani zastoj zahtijeva brzu reakciju, pa u takvoj situaciji treba odmah nazvati 194 ili 112 i slijediti upute dispečera.

Što radi mrtvozornik?

Mrtvozornik je ovlaštena zdravstvena osoba koja pregledava preminulu osobu izvan zdravstvene ustanove, utvrđuje činjenicu smrti te vrijeme i uzrok smrti u okviru svojih ovlasti.

Pregled se u pravilu obavlja na mjestu smrti. Prema važećem pravilniku, pregled osobe umrle izvan zdravstvene ustanove mrtvozornik obavlja najkasnije u roku od 12 sati nakon primitka obavijesti o smrti.

Mrtvozornik pritom može razgovarati s ukućanima ili drugim osobama koje znaju okolnosti smrti te koristiti medicinsku dokumentaciju preminule osobe. Kada je smrt utvrđena, uzrok je poznat i nema razloga za obdukciju, ispunjava se propisana dokumentacija i izdaje dozvola za ukop.

Što pripremiti prije dolaska mrtvozornika?

Ne trebate u prvim minutama tražiti svu dokumentaciju koju je pokojnik ikada imao. Korisno je pripremiti ono što je dostupno i izravno povezano s identitetom i zdravstvenim stanjem preminule osobe.

Pripremite, ako je dostupno:

• osobne podatke preminule osobe
• osobnu iskaznicu ili drugi identifikacijski dokument
• OIB ako ga znate ili imate dokument na kojem je naveden
• noviju liječničku dokumentaciju
• otpusna pisma, nalaze ili popis važnijih dijagnoza ako je osoba bila liječena
• podatke o izabranom liječniku obiteljske medicine ako su vam poznati
• informacije o tome kada je osoba posljednji put viđena živa i što se dogodilo neposredno prije smrti, ako ih znate.

Državni portal posebno navodi da mrtvozorniku treba omogućiti pristup preminuloj osobi te pripremiti liječničku dokumentaciju ako je osoba bolovala i matične podatke potrebne za postupak.

Treba li zvati obiteljskog liječnika?

Izabrani liječnik obiteljske medicine može biti važan izvor medicinske dokumentacije, ali službena nacionalna uputa za smrt u stanu ili kući kao prvi korak navodi poziv hitnoj medicinskoj službi na 194 ili policiji na 192.

Zato nemojte odgađati prijavu smrti pokušavajući prvo dobiti ordinaciju obiteljskog liječnika. Ako je preminula osoba bila uključena u organiziranu kućnu ili palijativnu skrb i obitelj je unaprijed dobila poseban plan postupanja, slijedite i te upute. Ako postoji bilo kakva dvojba, koristite 194 ili 112.

Smije li pogrebno poduzeće odmah preuzeti pokojnika?

Ne. Prijevoz pokojnika u mrtvačnicu ne smije se obaviti prije nego što je smrt službeno pregledana i izdana potrebna dozvola za ukop.

Pogrebno poduzeće možete odabrati i kontaktirati radi informacija, ali sam prijevoz treba uskladiti s dokumentacijom koju izdaje mrtvozornik. Tek nakon dovršetka tog dijela postupka dogovaraju se prijevoz, oprema i ukop.

Ovo je važan razlog zbog kojega pogrebno poduzeće nije prvi poziv nakon smrti u kući.

Što ako je smrt iznenadna ili uzrok nije jasan?

Ako je osoba iznenada preminula, a uzrok smrti nije poznat ili je nejasan, mrtvozornik može biti obvezan uputiti tijelo na obdukciju radi utvrđivanja uzroka smrti.

Isto vrijedi kada postoji sumnja na nasilnu smrt. Ako mrtvozornik posumnja da je smrt povezana s kaznenim djelom, mora o tome odmah obavijestiti nadležno tijelo i poduzeti korake kako bi se sačuvali mogući tragovi.

Za obitelj je najvažnije jedno praktično pravilo: ako su okolnosti neuobičajene, ne pokušavajte pomicati tijelo, čistiti prostor ili uklanjati predmete prije uputa policije ili hitne službe.

Obdukcija se, dakle, ne provodi automatski nakon svake smrti kod kuće. Ona je posebno važna kada je smrt iznenadna, uzrok nepoznat ili nejasan, ili postoje okolnosti koje zahtijevaju dodatno utvrđivanje uzroka smrti.

Što se događa nakon pregleda mrtvozornika?

Kada je mrtvozornik obavio pregled i nema zapreka za ukop, slijedi administrativni i organizacijski dio.

U praksi ćete trebati:

1. preuzeti dokumentaciju koju vam mrtvozornik daje za daljnji postupak
2. obratiti se ovlaštenom pogrebnom poduzeću ili pogrebnom prijevozniku
3. dogovoriti prijevoz pokojnika
4. započeti organizaciju pogreba ili kremiranja
5. osigurati da je smrt prijavljena nadležnom matičaru u propisanom roku.

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije navodi da se smrt prijavljuje matičaru prema mjestu na kojem je smrt nastupila ili gdje je umrla osoba pronađena, i to u roku od tri dana od smrti odnosno pronalaska tijela. Uz prijavu se podnosi potvrda o smrti koju izdaje ovlaštena osoba.

Mrtvozornik prema pravilniku također dostavlja propisane primjerke potvrde o smrti nadležnom matičnom uredu. Budući da konkretna organizacija administrativnih koraka može imati lokalne razlike, kod preuzimanja dokumentacije pitajte mrtvozornika ili matični ured koji dokument trebate osobno donijeti.

Brza checklista za obitelj

Što ne treba raditi u prvom satu

U prvim trenucima lako je pokušati riješiti sve odjednom. Većinu stvari ipak ne morate riješiti odmah.

Nije potrebno:

• odmah zvati rodbinu prije nego što ste prijavili smrt nadležnoj službi
• prvo tražiti pogrebno poduzeće
• premještati tijelo radi pripreme za prijevoz
• prikupljati bankovne, ostavinske i imovinske papire
• rješavati račune, pretplate, mirovinu ili automobil pokojnika
• donositi odluke o ostavini.

Prvi zadatak je službena prijava smrti i pregled mrtvozornika. Ostali administrativni poslovi dolaze nakon toga.

Kada je dobro zapisati što se dogodilo?

Ako je smrt bila očekivana zbog teške bolesti, dovoljno je mrtvozorniku dati informacije koje znate i dostupnu medicinsku dokumentaciju.

Ako je smrt bila iznenadna, korisno je zapamtiti ili zapisati osnovne činjenice dok su svježe: kada je osoba posljednji put viđena živa, kada je pronađena, je li se prethodno žalila na tegobe, je li pala ili se ozlijedila te tko je bio prisutan. Nemojte nagađati o uzroku smrti. Dovoljno je iznijeti ono što ste stvarno vidjeli ili znate.

Najvažnije za zapamtiti

Kod smrti u kući u Hrvatskoj redoslijed je jednostavan:

prvo službena prijava smrti, zatim mrtvozornik, pa tek onda prijevoz i organizacija pogreba.

Ako postoji i najmanja mogućnost da osoba još treba hitnu medicinsku pomoć, odmah nazovite 194 ili 112. Ako je smrt nastupila i treba je službeno prijaviti, državna uputa navodi 194 ili 192. Mrtvozornik potom utvrđuje smrt i izdaje dokumentaciju potrebnu za nastavak postupka.

Česta pitanja

Izvori i stručna podloga

1. Postupak kod smrtnog slučaja – gov.hr
2. Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanju vremena i uzroka smrti – NN 46/2011
3. Pravilnik o dopuni Pravilnika – NN 6/2013
4. Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika – NN 63/2014
5. Matica umrlih – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
6. Ravnateljstvo civilne zaštite – hitni brojevi
7. Nacionalni program javno dostupne rane defibrilacije „Pokreni srce – spasi život“

Najvažnije je rješavati stvari redom. Prvo se službeno utvrđuje smrt. Zatim se prijavljuje i upisuje činjenica smrti, organizira prijevoz i pogreb, a tek nakon toga dolaze osobne isprave, mirovina, banka, ugovori, ostavina i druge administrativne obveze.

Najkraći odgovor: što napraviti prvo

Ako upravo prolazite kroz smrtni slučaj, ovaj redoslijed može poslužiti kao početna checklista:

1. Ako je smrt nastupila kod kuće, nazovite 194 ili 192. Ako osoba ne reagira, a niste sigurni je li umrla, ne pokušavajte sami utvrđivati smrt nego slijedite upute Hitne medicinske službe.
2. Pričekajte službeno utvrđivanje smrti. Kod smrti izvan zdravstvene ustanove pregled obavlja mrtvozornik.
3. Pripremite osobne i medicinske podatke pokojnika. Korisni su osobna isprava, zdravstveni i matični podaci te dostupna medicinska dokumentacija.
4. Dogovorite pogrebno poduzeće i groblje. Prije ukopa moraju biti ispunjeni propisani uvjeti i izdana dozvola za ukop.
5. Provjerite prijavu smrti u matični ured. Činjenica smrti prijavljuje se u roku od tri dana, a kod smrti u ustanovi prijavu obavlja sama ustanova.
6. Nakon upisa smrti pribavite isprave koje su vam stvarno potrebne. Smrtni list, izvadak iz matice umrlih, potvrda o smrti i smrtovnica nisu isti dokumenti.
7. Nakon pogreba rješavajte ostale obveze. Osobne isprave, mirovina, banka, osiguranja, ugovori, režije, vozilo, digitalni računi i ostavina ne moraju se rješavati svi istoga dana.

Ako osoba umre kod kuće

Kod smrtnog slučaja u stanu ili kući službena uputa gov.hr navodi da se smrt prijavi što prije i bez odgađanja, pozivom Hitnoj medicinskoj službi na 194 ili policiji na 192. Službene osobe pozivaju mrtvozornika.

Pregled osobe umrle izvan zdravstvene ustanove mrtvozornik u pravilu obavlja na mjestu smrti. Pravilnik propisuje da pregled treba obaviti najkasnije u roku od 12 sati od primitka obavijesti o smrti. Mrtvozorniku treba omogućiti pristup pokojniku i, ako postoji, pripremiti medicinsku dokumentaciju o ranijem liječenju te podatke potrebne za identifikaciju i ispunjavanje dokumentacije.

Nakon pregleda mrtvozornik utvrđuje činjenicu, vrijeme i uzrok smrti. Ako nema razloga za obdukciju, ispunjava potvrdu o smrti i dozvolu za ukop. Prijenos tijela u mrtvačnicu groblja dopušten je tek nakon što je izdana dozvola za ukop.

Ako je smrt iznenadna, nasilna ili okolnosti nisu jasne

Ako postoje ozljede, sumnja na nasilnu smrt, nesreću ili je uzrok iznenadne smrti nepoznat, nemojte premještati tijelo niti mijenjati prostor oko njega osim ako vam hitne službe ne kažu drukčije. U takvim slučajevima mrtvozornik uključuje nadležna tijela i, kada je potrebno, tijelo se upućuje na obdukciju.

Ako osoba umre u bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi

Ako smrt nastupi u zdravstvenoj ustanovi, obitelj ne mora organizirati dolazak mrtvozornika u kuću niti sama prijavljivati smrt na isti način kao kod smrti kod kuće. Ustanova sastavlja potrebnu medicinsku dokumentaciju i prijavljuje činjenicu smrti matičaru.

Obitelj se treba javiti ustanovi i slijediti njezine upute o identifikaciji, dokumentima, osobnim stvarima pokojnika i preuzimanju tijela. Nakon toga se s pogrebnim poduzećem dogovara prijevoz, oprema, termin ispraćaja, ukop ili kremiranje.

Ako je smrt nastupila u domu za starije, praktični tijek može ovisiti o vrsti ustanove i lokalnoj organizaciji službi. Zato treba slijediti upute doma i pogrebnika, a ne pretpostaviti da je postupak u svakom domu potpuno isti kao u bolnici.

Prijava smrti i matica umrlih

Činjenica smrti u Hrvatskoj prijavljuje se nadležnom matičaru u roku od tri dana od dana smrti odnosno od dana pronalaska umrle osobe. Nadležan je matičar prema mjestu na kojem je smrt nastupila ili na kojem je umrla osoba pronađena.

Ako je osoba umrla kod kuće, obveza prijave prvenstveno je na članovima obitelji koji su s njom živjeli, a zakon predviđa i druge osobe koje prijavljuju smrt ako takvih članova obitelji nema ili to ne mogu učiniti. Kod smrti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi za koju je propisana obveza prijave, činjenicu smrti prijavljuje ustanova.

U praksi je korisno odmah pitati mrtvozornika ili matični ured koji dokument obitelj treba osobno donijeti, jer dio dokumentacije mrtvozornik također dostavlja matičnom uredu.

Potvrda o smrti, dozvola za ukop, smrtni list i smrtovnica nisu isto

Ovo je čest izvor zabune, pa vrijedi razlikovati četiri dokumenta.

Potvrda o smrti

Potvrdu o smrti ispunjava liječnik, mrtvozornik ili drugi ovlašteni zdravstveni radnik nakon službenog utvrđivanja smrti. Ona služi kao osnova za upis činjenice smrti u maticu umrlih.

Dozvola za ukop

Dozvola za ukop izdaje se nakon pregleda umrle osobe, odnosno nakon obdukcije ako je bila potrebna. Bez nje upravitelj groblja ne može provesti ukop.

Smrtni list i izvadak iz matice umrlih

Smrtni list i izvadak iz matice umrlih javne su isprave koje se izdaju na temelju podataka upisanih u državnu maticu umrlih. Mogu biti potrebni za pojedine kasnije administrativne postupke.

Smrtovnica

Smrtovnica je dokument povezan s ostavinskim postupkom. Matičar je sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih i dodatnih podataka o pokojniku, mogućim nasljednicima i imovini te je dostavlja nadležnom sudu. Zato smrtovnicu ne treba poistovjećivati sa smrtnim listom.

Organizacija pogreba: što treba dogovoriti

Nakon što je smrt službeno utvrđena i postoje uvjeti za prijevoz i ukop, obitelj kontaktira ovlašteno pogrebno poduzeće ili prijevoznika te upravitelja groblja.

Najčešće treba dogovoriti:

• preuzimanje i prijevoz pokojnika
• hoće li biti ukop ili kremiranje
• groblje i grobno mjesto
• termin ispraćaja i ukopa
• lijes ili urnu i ostalu potrebnu opremu
• osmrtnicu i obavijest o pogrebu, ako ih obitelj želi
• vjerski ili građanski obred, ako ga obitelj želi
• cvijeće, glazbu i druge elemente ispraćaja prema željama obitelji i pokojnika.

Ako obitelj već ima grobno mjesto, treba provjeriti postoji li pravo ukopa i ima li raspoloživog mjesta. Ako grobnog mjesta nema, upravitelj groblja daje informacije o mogućnostima ukopa. Pravila, naknade i raspoloživost razlikuju se među lokalnim grobljima.

Ne treba pretpostaviti da jedno pogrebno poduzeće mora obaviti baš svaku radnju. Pitajte jasno što je uključeno u uslugu, koje dokumente oni preuzimaju ili predaju u vaše ime i koje obveze ostaju obitelji.

Što treba napraviti nakon pogreba

Kad je pogreb organiziran ili obavljen, administrativne obveze je lakše podijeliti u nekoliko skupina.

1. Osobna iskaznica i putovnica

MUP navodi da se osobna iskaznica i putovnica pokojnika, uz izvadak iz matice umrlih, dostavljaju policijskoj upravi ili policijskoj postaji prema mjestu prijavljenog prebivališta pokojnika radi poništenja i ažuriranja evidencija. Za osobnu iskaznicu propisan je rok od 15 dana od smrti osobe.

2. Mirovina i moguća obiteljska mirovina

Ako je pokojnik bio osiguranik ili korisnik mirovine, određeni članovi obitelji mogu, ako ispunjavaju zakonske uvjete, imati pravo na obiteljsku mirovinu. Zahtjev se podnosi HZMO-u, a moguće ga je podnijeti i putem e-Usluga HZMO-a u sustavu e-Građani.

HZMO navodi da je za opseg retroaktivnog priznanja prava važan rok od šest mjeseci od ispunjenja uvjeta. Zato potencijalno pravo na obiteljsku mirovinu ne treba ostaviti neprovjerenim mjesecima, iako to nije obveza koju morate riješiti na dan smrti.

3. Banke, osiguranja, poslodavac i ugovori

Napravite popis institucija i ugovora koji su bili vezani uz pokojnika, primjerice:

• banka i kartice
• životno ili drugo osiguranje
• poslodavac ili poslovanje
• telefon, internet i televizija
• struja, plin, voda i druge režije
• najam ili leasing
• članarine i pretplate
• vozilo
• digitalni računi i društvene mreže.

Ne morate sve otkazati istoga dana. Kod računa, imovine i ugovora prvo provjerite tko ima pravo tražiti promjenu, koje dokumente pružatelj usluge traži i može li prerano zatvaranje računa ili ugovora otežati kasniji postupak.

4. Ostavina i nasljeđivanje

Ostavinski postupak u pravilu se pokreće po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili s njima izjednačenu ispravu. Postupak zatim provodi nadležni općinski sud ili javni bilježnik kao povjerenik suda.

Zato obitelj ne mora prvoga ili drugoga dana nakon smrti sama obilaziti javne bilježnike kako bi "otvorila ostavinu". Ipak, korisno je sačuvati oporuku ako postoji te početi prikupljati podatke o nekretninama, računima, vozilima, dugovima i drugoj imovini koja bi mogla biti važna za ostavinski postupak.

Što nije nužno riješiti odmah

U prvim satima nakon smrti prioritet su službeno utvrđivanje smrti, potrebna prijava i organizacija dostojanstvenog preuzimanja i pogreba.

Ne morate isti dan:

• zatvoriti sve bankovne račune
• otkazati sve režije i pretplate
• riješiti vlasništvo nad automobilom
• podijeliti imovinu
• riješiti grobno mjesto za budućnost
• zatvoriti društvene mreže
• završiti ostavinski postupak.

Ako je moguće, zadužite jednu osobu iz obitelji da vodi popis obveza, rokova i dokumenata. Tako se smanjuje mogućnost da se ista stvar rješava više puta ili da važan dokument nestane.

Praktična checklista za prvih sedam dana

Ako ne znate što je sljedeće

Kada je više članova obitelji uključeno, korisno je dogovoriti jednu osobu koja će voditi dokumentaciju, a drugu koja će biti kontakt s pogrebnim poduzećem i rodbinom. Nema potrebe da jedna osoba preuzme sve obveze.

Za pravna, mirovinska, bankovna ili porezna pitanja koja ovise o konkretnoj imovini i obiteljskim odnosima tražite uputu nadležne institucije ili stručnjaka. Ovaj vodič daje opći redoslijed postupanja, ali ne može zamijeniti individualni pravni savjet.

Česta pitanja

Izvori i stručna podloga

1. gov.hr – Postupak kod smrtnog slučaja
2. Narodne novine – Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanju vremena i uzroka smrti, NN 46/2011, s kasnijim izmjenama navedenim u aktualnim službenim dokumentima
3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Državne matice / Matica umrlih
4. Ministarstvo unutarnjih poslova – osobna iskaznica i putovnica nakon smrti osobe
5. Ministarstvo unutarnjih poslova – osobna iskaznica i putovnica nakon smrti osobe
6. Narodne novine – Zakon o grobljima, NN 78/2025
7. gov.hr – Ostavinski postupak
8. HZMO – Podnošenje zahtjeva / Obiteljska mirovina
9. HZMO – Podnošenje zahtjeva / Obiteljska mirovina