Author: admin

Postoji, međutim, važna pojedinost: sud na vrijednost naslijeđene imovine i na dugove koje je nasljednik već podmirio ne pazi automatski. Ako vjerovnik traži više nego što po zakonu možete odgovarati, ograničenje treba pravodobno istaknuti i, po potrebi, dokazati u odgovarajućem postupku.

Tri pravila koja je najvažnije zapamtiti

1. Ako se valjano odreknete nasljedstva, ne odgovarate za ostaviteljeve dugove.
2. Ako ostanete nasljednik, odgovarate za dugove najviše do vrijednosti naslijeđene imovine.
3. Odricanje „u korist” određenog nasljednika nije pravo odricanje od nasljedstva, nego ustup nasljednog dijela, pa odgovornost za dugove time ne mora nestati.

Ta tri pravila proizlaze iz Zakona o nasljeđivanju i službenih objašnjenja Ministarstva pravosuđa i uprave.

Koliko nasljednik stvarno može morati platiti?

Zakonsko ograničenje najlakše je razumjeti na primjerima.

Situacija	Vrijednost naslijeđene imovine	Dug pokojnika	Najviša odgovornost nasljednika
Dug je manji od nasljedstva	80.000 €	20.000 €	20.000 €
Dug je veći od nasljedstva	20.000 €	60.000 €	do 20.000 €
Nema stvarne naslijeđene vrijednosti	0 €	15.000 €	u pravilu nema vrijednosti do koje bi odgovornost sezala, uz provjeru konkretnog slučaja

Ako ste, primjerice, naslijedili imovinu vrijednu 20.000 eura, a vjerovnici potražuju ukupno 50.000 eura, sama činjenica da ste nasljednik ne znači da morate platiti svih 50.000 eura. Zakonska odgovornost ograničena je vrijednošću onoga što ste naslijedili.

Jednako je važno sačuvati dokaze o dugovima koje ste već platili. Ako ste iz ostaviteljevih obveza već podmirili dio iznosa, to može biti važno za utvrđivanje koliko vaše odgovornosti još preostaje.

Dug se ne mora naplatiti samo iz naslijeđene stvari

Ovo je jedna od najčešćih zabuna.

Službeni državni izvori navode da nasljednik za ostaviteljeve dugove odgovara svojom imovinom, ali samo do vrijednosti naslijeđene imovine. Drugim riječima, granica je vrijednost nasljedstva, a ne nužno predmet iz kojeg se naplata provodi.

Primjer: naslijedili ste automobil vrijedan 15.000 eura, a valjani dug pokojnika iznosi 10.000 eura. Ako vjerovnik ima odgovarajuću pravnu osnovu za naplatu, činjenica da ste naslijedili automobil ne znači da se naplata može voditi isključivo na tom automobilu. U određenom postupku može se tražiti naplata i iz drugih sredstava nasljednika, ali ukupna odgovornost za ostaviteljev dug ne bi smjela prijeći vrijednost naslijeđene imovine.

Zbog toga je pogrešno pojednostavljenje: „Ako ne prodam naslijeđeni stan ili automobil, ne mogu mi ništa.”

Koji se dugovi mogu pojaviti nakon smrti?

U ostavinskom kontekstu mogu se pojaviti različite postojeće novčane obveze pokojnika, primjerice:

• krediti i zajmovi
• minus po računu ili dug po karticama
• neplaćeni računi i ugovorne obveze nastale prije smrti
• porezi, doprinosi i druga javna davanja
• privatne pozajmice ako vjerovnik može dokazati tražbinu
• tražbine za koje već postoji sudska ili ovršna osnova.

To ne znači da je svaki zahtjev koji netko pošalje obitelji automatski valjan. Kod konkretnog duga mogu biti sporna njegova pravna osnova, iznos, dospijeće, zastara, osiguranje ili druga pitanja. Nasljedstvo samo po sebi nije razlog da se svaki zahtjev vjerovnika plati bez provjere.

Ako je riječ o velikom iznosu, starom dugu, hipoteci, jamstvu, poslovnoj obvezi ili već pokrenutoj ovrsi, razumno je prije plaćanja provjeriti dokumentaciju i zatražiti individualni pravni savjet.

Što ako ima više nasljednika?

Kada postoji više nasljednika, Zakon o nasljeđivanju propisuje solidarnu odgovornost za ostaviteljeve dugove, ali je odgovornost svakoga od njih ograničena vrijednošću njegova nasljednog dijela.

To znači da vjerovnik u određenim okolnostima može tražiti naplatu većeg dijela duga od samo jednog nasljednika, sve dok ne prijeđe granicu odgovornosti tog nasljednika. Među nasljednicima se, s druge strane, dugovi u pravilu dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

Primjer: troje nasljednika naslijedi jednake dijelove, a vrijednost dijela svakog od njih iznosi 40.000 eura. Postoji dug od 30.000 eura. Zbog solidarne odgovornosti vjerovnik može pokušati naplatiti cijelih 30.000 eura od jednog nasljednika jer taj iznos ne prelazi vrijednost njegova nasljednog dijela. U unutarnjem odnosu među nasljednicima, ako su nasljedni dijelovi jednaki, teret duga u pravilu iznosi po jednu trećinu. Nasljednik koji je podmirio više od svojeg dijela može imati pravo tražiti odgovarajuće poravnanje od ostalih.

Zato dogovor među nasljednicima o tome tko će komunicirati s vjerovnicima i tko je što platio može spriječiti kasnije sporove.

Što ako su dugovi veći od nasljedstva?

Ako je vrijednost naslijeđene imovine manja od ukupnog iznosa dugova, nasljednik odgovara samo do zakonskog limita.

Ključni problem u praksi je što taj limit ne mora biti primijenjen sam od sebe. Zakon izričito propisuje da sud na vrijednost naslijeđene imovine i na vrijednost već podmirenih dugova pazi samo na prigovor nasljednika.

Zbog toga je korisno imati dokumente kojima se može pokazati:

• što je točno naslijeđeno
• kolika je vrijednost naslijeđenog dijela
• koje ste dugove pokojnika već platili
• na temelju čega vjerovnik traži dodatnu naplatu.

Ako vjerovnik traži više od vrijednosti nasljedstva, ne treba ignorirati dopis, rješenje ili ovršni postupak. Pravodobna reakcija je bitna upravo zato što se ograničenje odgovornosti mora istaknuti.

Možete li se odreći nasljedstva zbog dugova?

Možete. Nasljednik se može odreći nasljedstva od trenutka smrti ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke u ostavinskom postupku.

Ako se valjano odreknete nasljedstva, za ostaviteljeve dugove ne odgovarate kao nasljednik.

Ali odricanje ima ozbiljne posljedice:

• ne možete se odreći samo dugova, a zadržati imovinu
• odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno
• osoba koja je već valjano izjavila da prihvaća nasljedstvo više se ne može jednostavno predomisliti i odreći ga se
• nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili njegovim dijelom u pravilu se više ne može odreći, osim radnji poduzetih radi očuvanja ostavine ili tekuće uprave
• izjava o odricanju u pravilu je neopoziva, uz zakonske mogućnosti pobijanja zbog mana volje
• odricanje može obuhvatiti i potomke ako nasljednik izričito ne izjavi da se odriče samo u svoje ime.

Ako ozbiljno razmatrate odricanje zato što sumnjate da su dugovi veći od imovine, nije dobro davati izjavu o prihvatu ili raspolagati ostavinom prije nego što imate barem osnovnu sliku imovine i obveza.

„Odričem se u korist brata” nije isto što i odricanje

Ovo je posebno važna zamka.

Ako kažete da se nasljedstva odričete „u korist” određene osobe, primjerice brata ili sestre, zakon takvu izjavu ne smatra odricanjem od nasljedstva nego ustupom nasljednog dijela.

Posljedica je da se ne možete automatski osloniti na pravilo prema kojem osoba koja se odrekla nasljedstva ne odgovara za dugove pokojnika.

Ako je cilj izbjeći status nasljednika zbog mogućih dugova, formulacija i pravni učinak izjave moraju biti jasni. Kod većih dugova ili složenijih obiteljskih odnosa ovo je jedno od pitanja za koje vrijedi dobiti pravni savjet prije davanja izjave.

Kako provjeriti imovinu i dugove prije odluke?

Ne postoji jedan dokument koji će u svakoj ostavini nužno otkriti baš sve moguće obveze pokojnika. Zato je korisno napraviti vlastitu radnu evidenciju.

1. Popišite poznatu imovinu

Zabilježite nekretnine, vozila, račune, štednju, udjele, vrijednije pokretnine i tražbine za koje znate da su pripadale pokojniku.

2. Popišite poznate dugove

Pregledajte ugovore o kreditima i zajmovima, opomene, račune, porezna rješenja, sudsku dokumentaciju i druge vjerodostojne tragove obveza.

3. Ne oslanjajte se samo na procjenu „otprilike”

Ako bi razlika između imovine i dugova mogla odlučiti hoćete li se odreći nasljedstva, vrijednost imovine može postati ključno pitanje. Sačuvajte procjene, izvatke i druge dokaze koji kasnije mogu biti korisni.

4. Razmotrite popis i procjenu ostavine

Zakon o nasljeđivanju predviđa popis ostavine, a sud ga može narediti i na zahtjev nasljednika, zapisovnika ili vjerovnika. U popisu se bilježe i ostaviteljevi dugovi te posebno neplaćeni porezi, doprinosi i druga javna davanja.

5. Čuvajte dokaze o svakoj uplati

Ako ste platili neki dug pokojnika, sačuvajte potvrdu, izvod i dokument iz kojeg se vidi na koju je obvezu uplata odnosila. To može biti važno ako se kasnije pojavi drugi vjerovnik.

Što ako je protiv pokojnika već bila pokrenuta ovrha?

Smrt dužnika ne znači automatski da dug prestaje.

Prema uputama Fine, provedba ovrhe na ime preminule osobe prestaje, ali vjerovnik može zatražiti nastavak naplate protiv nasljednika odnosno pravnih sljednika uz odgovarajuću dokumentaciju, uključujući pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.

Fina pritom ne utvrđuje vrijednost naslijeđene imovine. Ako smatrate da naplata prelazi vrijednost onoga što ste naslijedili, prigovor se ne rješava pred Finom nego pred nadležnim sudom.

To je još jedan razlog da službene dopise i rješenja nakon ostavine ne ostavljate neotvorene ili bez odgovora.

Praktična checklista prije nego što platite dug pokojnika

Korak	Što provjeriti
1	Jeste li nasljednik i jeste li se valjano odrekli nasljedstva?
2	Koja je približna i dokaziva vrijednost vašeg nasljednog dijela?
3	Na temelju kojeg ugovora, računa ili odluke vjerovnik traži novac?
4	Je li dug već djelomično ili potpuno plaćen?
5	Postoji li više nasljednika i koliki su njihovi dijelovi?
6	Traži li vjerovnik više od vrijednosti vašeg nasljednog dijela?
7	Postoji li ovrha, hipoteka, jamstvo, spor ili drugo pitanje koje traži individualnu pravnu provjeru?

Najveća pogreška je automatski zaključiti jednu od dvije krajnosti: ili „moram platiti sve jer sam nasljednik” ili „dug nema veze sa mnom jer je bio na pokojnikovo ime”. Hrvatsko pravo nalazi se između te dvije krajnosti: nasljednik u pravilu odgovara za ostaviteljeve dugove, ali njegova odgovornost ima zakonsku granicu.

Kada je posebno razumno potražiti pravnu pomoć?

Individualni pravni savjet posebno je koristan ako:

• dugovi mogu biti veći od vrijednosti nasljedstva
• postoji više vjerovnika ili više nasljednika
• vjerovnik traži cijeli dug samo od jednog nasljednika
• postoji ovrha na računima ili imovini
• postoji hipoteka, založno pravo, jamstvo ili sudužništvo
• sporan je iznos ili postojanje duga
• razmatrate odricanje, a imate potomke
• dio imovine ili duga nalazi se u inozemstvu
• nasljeđuju se udjeli u poslovanju ili obveze povezane s poslovnom djelatnošću.

Kod takvih situacija nekoliko dokumenata može bitno promijeniti pravnu procjenu. Opće pravilo o ograničenju odgovornosti ostaje važno, ali samo po sebi ne rješava svaki spor s vjerovnikom.

Česta pitanja

Nasljeđuju li djeca dugove roditelja?

Ako dijete postane nasljednik i ne odrekne se nasljedstva, može odgovarati za dugove pokojnog roditelja, ali najviše do vrijednosti svojeg naslijeđenog dijela. Samo srodstvo nije dovoljno za neograničenu odgovornost.

Što ako su dugovi pokojnika veći od cijelog nasljedstva?

Nasljednik odgovara najviše do vrijednosti naslijeđene imovine. Ako vjerovnik traži više, ograničenje treba pravodobno istaknuti; sud na njega ne pazi automatski.

Mogu li se odreći samo dugova, a zadržati stan ili drugu imovinu?

Ne. Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično. Ne možete zadržati korist iz nasljedstva, a odreći se samo nepovoljnih dijelova.

Ako se odreknem nasljedstva, moram li platiti dugove pokojnika?

Nasljednik koji se valjano odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove kao nasljednik.

Što ako se nasljedstva odreknem u korist brata ili sestre?

To se prema Zakonu o nasljeđivanju ne smatra pravim odricanjem, nego ustupom nasljednog dijela. Zbog toga odgovornost za dugove ne mora prestati.

Može li vjerovnik naplatiti dug s mog osobnog računa?

Ako ste nasljednik i postoji odgovarajuća osnova za naplatu, postupak se može voditi i protiv vaše imovine ili računa, ali odgovornost za ostaviteljev dug ostaje ograničena vrijednošću naslijeđene imovine. Ako naplata prelazi tu granicu, pitanje ograničenja treba istaknuti pred nadležnim sudom.

Što ako nas je više nasljednika?

Nasljednici odgovaraju solidarno, svaki do vrijednosti svojeg nasljednog dijela. Među njima se dugovi u pravilu dijele razmjerno nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

Kako mogu dokazati da sam već platio dio dugova?

Sačuvajte potvrde o uplati, bankovne izvode, nagodbe, potvrde vjerovnika i dokumente iz kojih se vidi na koji se dug uplata odnosila. To je važno jer se pri utvrđivanju granice odgovornosti može uzeti u obzir ono što ste već podmirili.

Moram li dati izjavu da prihvaćam nasljedstvo?

Ne morate. Nasljedno pravo stječe se u trenutku smrti ostavitelja, a za osobu koja se nije odrekla nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom. Ako ste valjano dali izjavu da prihvaćate nasljedstvo, više ga se ne možete jednostavno odreći.

Povezani vodiči

• Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati
• Odricanje od nasljedstva: kako, kada i što se nakon toga događa
• Bankovni račun pokojnika: što se događa s novcem nakon smrti

Izvori i stručna podloga

1. Zakon o nasljeđivanju – Narodne novine
2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju – NN 127/2013
3. Zakon o izmjenama Zakona o nasljeđivanju – NN 33/2015
4. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o nasljeđivanju – NN 14/2019
5. Nasljeđivanje – gov.hr
6. Ostavinski postupak – gov.hr
7. Odgovara li nasljednik za ostaviteljeve dugove? – Ministarstvo pravosuđa i uprave
8. Mogu li se odreći nasljedstva, do kada i na koji način? – Ministarstvo pravosuđa i uprave
9. Ovrha nakon smrti dužnika: što nasljednici trebaju znati – Fina

Plaća li se porez na nasljedstvo u Hrvatskoj?

Da, ali ne na svako nasljedstvo i ne prema jednoj jedinstvenoj stopi. Najprije treba utvrditi što je naslijeđeno, a zatim u kakvom je odnosu nasljednik s umrlom osobom.

U praksi su najvažnije dvije porezne skupine:

Što je naslijeđeno	Porez ako nema oslobođenja	Osnovno pravilo
Gotov novac, novčane tražbine i vrijednosni papiri	4%	Porez na nasljedstva i darove
Pokretnina pojedinačne tržišne vrijednosti veće od 6.700 €	4%	Porez na nasljedstva i darove
Nekretnina	3%	Porez na promet nekretnina

Zbog toga nije dovoljno pitati samo „koliki je porez na nasljedstvo“. Nasljednik može biti potpuno oslobođen, može platiti 4% na jednu vrstu imovine, a 3% na nekretninu.

Tko je oslobođen poreza na nasljedstvo?

Za najbližu obitelj porezna pravila su znatno povoljnija. Kod nasljeđivanja su od poreza, uz ispunjene zakonske uvjete, oslobođeni prije svega:

• bračni drug
• izvanbračni drug koji ispunjava zakonske pretpostavke izvanbračne zajednice
• formalni i neformalni životni partner
• potomci u uspravnoj liniji, primjerice djeca, unuci i praunuci
• preci u uspravnoj liniji, primjerice roditelji, djedovi i bake
• posvojenici i posvojitelji.

Važno je razlikovati nasljedno pravo od poreznog oslobođenja. Osoba može biti zakonski nasljednik, a da ipak nije u krugu osoba koje su prema općem pravilu oslobođene poreza.

Plaćaju li braća i sestre porez na nasljedstvo?

U pravilu da, ako nasljeđuju imovinu koja je predmet oporezivanja i ne postoji neka posebna osnova za oslobođenje. Braća i sestre nisu navedeni u općem krugu oslobođenih osoba za porez na nasljedstva i darove niti za porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju.

Isto vrijedi i za nećake, nećakinje, stričeve, ujake, tetke, rođake i osobe koje s ostaviteljem nisu u srodstvu: činjenica da su nasljednici sama po sebi ne znači da su oslobođeni poreza.

Porez od 4% na naslijeđeni novac, vrijednosne papire i pokretnine

Porez na nasljedstva i darove plaća se na:

• gotov novac
• novčane tražbine
• vrijednosne papire
• pokretnine ako je pojedinačna tržišna vrijednost pokretnine veća od 6.700 € na dan utvrđivanja porezne obveze.

Stopa iznosi 4%.

Prag od 6.700 € ne odnosi se na novac

Ovo je jedna od važnijih razlika. Prag od 6.700 € odnosi se na pojedinačnu tržišnu vrijednost pokretnine. Zakon taj prag ne postavlja kao opći neoporezivi iznos za naslijeđeni novac, novčane tražbine ili vrijednosne papire.

Ako je pojedinačna pokretnina vrijedna više od 6.700 €, predmet oporezivanja je njezina tržišna vrijednost. Ne oporezuje se samo dio iznad 6.700 €.

Kako se utvrđuje porezna osnovica?

Kod poreza na nasljedstva i darove osnovicu čini iznos gotovog novca te tržišna vrijednost novčanih tražbina, vrijednosnih papira i oporezivih pokretnina na dan utvrđivanja porezne obveze, nakon odbitka dugova i troškova koji se odnose na imovinu na koju se porez plaća.

Osnovicu utvrđuje nadležno porezno tijelo.

Primjer: naslijeđeni novac

Ako kći od oca naslijedi 50.000 €, na taj iznos ne plaća porez na nasljedstva i darove jer je potomak u uspravnoj liniji.

Ako isti iznos od 50.000 € naslijedi brat umrle osobe, a nema posebne osnove za oslobođenje, porez po stopi od 4% iznosio bi 2.000 €.

Primjer: vrijedna pokretnina

Ako nasljednik koji nije oslobođen naslijedi pojedinačnu pokretninu tržišne vrijednosti 10.000 €, porez od 4% računa se na utvrđenu poreznu osnovicu te pokretnine. Sam prag od 6.700 € nije odbitak od vrijednosti predmeta.

Porez na naslijeđenu nekretninu iznosi 3%

Ako se nasljeđuje stan, kuća, zemljište ili druga nekretnina, ne primjenjuje se porez na nasljedstva i darove od 4%. Nasljeđivanje nekretnine ulazi u sustav poreza na promet nekretnina.

Ako nasljednik nije oslobođen, stopa poreza na promet nekretnina iznosi 3% tržišne vrijednosti nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

Porezna uprava utvrđuje tržišnu vrijednost, a ako podaci iz isprave ne odgovaraju tržišnim okolnostima, može je utvrditi procjenom.

Primjer: stan nasljeđuje dijete

Ako dijete naslijedi stan od roditelja, ne plaća porez na promet nekretnina jer se radi o potomku u uspravnoj liniji.

Primjer: stan nasljeđuje brat ili sestra

Ako brat naslijedi stan tržišne vrijednosti 180.000 € od brata ili sestre, a nema posebne osnove za oslobođenje, porez od 3% iznosio bi 5.400 €.

Je li prvi nasljedni red isto što i porezno oslobođenje?

Nije. Nasljedni redovi određuju tko nasljeđuje po zakonu, dok porezni propisi određuju tko plaća porez.

Primjerice, roditelji su preci u uspravnoj liniji i mogu biti oslobođeni poreza iako u konkretnom slučaju ne moraju pripadati prvom nasljednom redu. S druge strane, osoba može zakonito naslijediti imovinu oporukom, ali ako nije u krugu oslobođenih osoba, može nastati porezna obveza.

Zato porez ne treba određivati samo prema tome je li netko „prvi“, „drugi“ ili „treći“ nasljedni red.

Mijenja li oporuka porez na nasljedstvo?

Sama činjenica da je netko naveden u oporuci ne stvara porezno oslobođenje. Za porez su ključni vrsta imovine, odnos nasljednika prema ostavitelju i posebna zakonska pravila.

Primjerice, dijete koje nasljeđuje po oporuci i dalje je potomak i u pravilu je oslobođeno. Osoba koja nije u krugu oslobođenih može biti oporučni nasljednik, ali na oporezivu imovinu može imati poreznu obvezu.

Što ako se nasljednik odrekne nasljedstva?

Kod poreza na nasljedstva i darove, ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi u ostavinskom postupku, porez plaća osoba kojoj je nasljedstvo na kraju pripalo ili kojoj je ustupljeno.

Kod nekretnina Zakon o porezu na promet nekretnina posebno propisuje da se na samo odricanje od nasljedstva odnosno ustupanje drugom sunasljedniku tijekom ostavinske rasprave ne plaća porez na promet nekretnina. Porezni položaj zatim se procjenjuje kod osobe koja nekretninu stječe.

Odricanje od nasljedstva ima i druge pravne posljedice koje nisu samo porezne, pa odluku ne treba donositi isključivo radi poreza.

Morate li sami prijaviti nasljedstvo Poreznoj upravi?

U redovnom ostavinskom postupku najčešće ne morate zasebno nositi pravomoćno rješenje u Poreznu upravu. Javni bilježnici, sudovi i druga nadležna javnopravna tijela imaju obvezu dostavljati odgovarajuće isprave i odluke poreznim tijelima.

Ako ispravu o stjecanju pokretnine nije ovjerio javni bilježnik niti ju je izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, porezni obveznik mora je dostaviti nadležnom poreznom tijelu u roku od 30 dana od njezina nastanka.

Slično vrijedi i za nekretnine: ako ispravu o stjecanju nije ovjerio javni bilježnik niti ju je izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, promet nekretnine treba prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku od 30 dana.

Kada se porez plaća?

Porez na nasljedstva i darove plaća se u roku od 15 dana od dostave rješenja o utvrđivanju poreza.

I porez na promet nekretnina plaća se u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je porezna obveza utvrđena.

Ako ste kod naslijeđene nekretnine oslobođeni od poreza na promet nekretnina, Porezna uprava prema važećim pravilima ne mora izdati posebno rješenje kojim potvrđuje oslobođenje. Rješenje se izdaje kada se utvrđuje porezna obveza.

Što provjeriti nakon pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju

Nakon završetka ostavinskog postupka korisno je napraviti nekoliko jednostavnih provjera:

1. Popišite što ste stvarno naslijedili. Odvojite novac i vrijednosne papire, pokretnine i nekretnine.
2. Provjerite odnos prema ostavitelju. Porezno oslobođenje ovisi o zakonski priznatom odnosu, a ne samo o tome jeste li navedeni kao nasljednik.
3. Ne primjenjujte prag od 6.700 € na sav sadržaj ostavine. Taj prag odnosi se na pojedinačne pokretnine, ne na naslijeđeni novac.
4. Kod nekretnine računajte s posebnim poreznim pravilima. Ako nema oslobođenja, primjenjuje se porez na promet nekretnina od 3%.
5. Pratite dostavu poreznog rješenja ako očekujete poreznu obvezu. Rok za plaćanje počinje teći od dostave rješenja.
6. Kod složene ostavine zatražite stručnu pomoć. To je posebno korisno kod imovine u više država, sporova među nasljednicima, većih dugova, poslovnih udjela ili nejasnog statusa izvanbračne odnosno neformalne zajednice.

Najčešće pogreške kod poreza na nasljedstvo

„Djeca uvijek plaćaju porez kada nešto naslijede.“

Ne. Potomci u uspravnoj liniji spadaju među oslobođene osobe za poreze opisane u ovom vodiču.

„Na cijelo nasljedstvo plaća se 4%.“

Ne. Nekretnine se ne oporezuju porezom na nasljedstva i darove od 4%, nego prema pravilima poreza na promet nekretnina, gdje je stopa 3% ako nema oslobođenja.

„Prvih 6.700 € svakog nasljedstva je neoporezivo.“

Ne. Prag od 6.700 € odnosi se na pojedinačnu tržišnu vrijednost pokretnine. Ne predstavlja opći osobni odbitak za naslijeđeni novac ili vrijednosne papire.

„Ako sam zakonski nasljednik, automatski sam oslobođen poreza.“

Ne. Krug zakonskih nasljednika širi je od kruga osoba koje imaju opće porezno oslobođenje.

Kada je dobro potražiti pravni ili porezni savjet?

Za jednostavnu ostavinu u kojoj djeca ili bračni drug nasljeđuju uobičajenu obiteljsku imovinu porezni je položaj često jasan. Stručni savjet ima više smisla kada:

• nasljednik nije bliski srodnik
• ostavina uključuje veću količinu novca, vrijednosne papire ili vrjednije pokretnine
• nasljeđuje se više nekretnina
• postoji imovina u inozemstvu
• postoji spor oko statusa nasljednika ili izvanbračne odnosno neformalne zajednice
• dio imovine nije bio obuhvaćen prvotnim rješenjem o nasljeđivanju
• nasljednik razmišlja o odricanju ili ustupanju nasljednog dijela.

Ovaj vodič daje opće informacije prema važećim hrvatskim propisima i ne zamjenjuje pravni ili porezni savjet za konkretan slučaj.

Česta pitanja

Plaća li dijete porez kada naslijedi imovinu od roditelja?

U pravilu ne za poreze obrađene u ovom vodiču. Potomci u uspravnoj liniji oslobođeni su poreza na nasljedstva i darove, a kod nasljeđivanja nekretnina i poreza na promet nekretnina.

Plaća li unuk porez na nasljedstvo od djeda ili bake?

U pravilu ne. Unuci su potomci u uspravnoj liniji i pripadaju krugu oslobođenih osoba.

Plaćaju li roditelji porez ako naslijede imovinu od djeteta?

U pravilu ne. Roditelji su preci u uspravnoj liniji i obuhvaćeni su općim poreznim oslobođenjem za opisane poreze.

Plaćaju li braća i sestre porez na nasljedstvo?

U pravilu da, ako nasljeđuju imovinu koja je predmet oporezivanja i nemaju posebnu osnovu za oslobođenje. Kod oporezivog novca i drugih oblika imovine iz sustava poreza na nasljedstva i darove stopa je 4%, a kod naslijeđene nekretnine porez na promet nekretnina iznosi 3% tržišne vrijednosti.

Koliki je porez na naslijeđenu nekretninu?

Ako nasljednik nije oslobođen, porez na promet nekretnina iznosi 3% tržišne vrijednosti nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

Vrijedi li prag od 6.700 € i za naslijeđeni novac?

Ne. Prag od 6.700 € odnosi se na pojedinačnu tržišnu vrijednost pokretnine. Naslijeđeni novac, novčane tražbine i vrijednosni papiri navedeni su zasebno kao predmet poreza na nasljedstva i darove.

Moram li osobno prijaviti nasljedstvo Poreznoj upravi?

U tipičnom ostavinskom postupku isprave i odluke Poreznoj upravi dostavljaju javni bilježnik, sud ili drugo nadležno tijelo. Ako je stjecanje provedeno ispravom koju nije ovjerio javni bilježnik niti ju je izdalo nadležno tijelo, može postojati obveza prijave u roku od 30 dana.

Kada moram platiti utvrđeni porez?

Porez na nasljedstva i darove te porez na promet nekretnina, kada su utvrđeni rješenjem, plaćaju se u roku od 15 dana od dostave odgovarajućeg poreznog rješenja.

Povezani vodiči

• Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati
• Tko nasljeđuje ako nema oporuke? Nasljedni redovi jednostavno objašnjeni
• Nužni dio nasljedstva: tko na njega ima pravo i koliko iznosi
• Naknadno pronađena imovina nakon ostavine: što treba napraviti

Izvori i stručna podloga

1. gov.hr – Porez na nasljedstva i darove
2. gov.hr – Porez na promet nekretnina
3. Zakon o lokalnim porezima, NN 115/2016
4. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima, NN 114/2023
5. Zakon o porezu na promet nekretnina, NN 115/2016
6. Zakon o izmjeni Zakona o porezu na promet nekretnina, NN 106/2018
7. Obiteljski zakon, NN 103/2015 – članak 11.
8. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, NN 92/2014 – članci 55. i 56.

Najčešća pogreška je rečenica poput „odričem se u korist brata”. To se pravno ne smatra odricanjem od nasljedstva, nego ustupom nasljednog dijela, pa posljedice mogu biti bitno drukčije.

Brzi odgovor

• Kada se može odreći nasljedstva? Od smrti ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke.
• Kako se daje izjava? Usmeno pred nadležnim sudom odnosno javnim bilježnikom koji vodi ostavinski postupak, pred drugim općinskim sudom ili predajom javno ovjerovljene izjave.
• Može li se odricanje opozvati? U pravilu ne. Izjava se može pobijati samo po pravilima o manama volje.
• Može li se odbiti samo dio nasljedstva ili samo dugovi? Ne. Odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno.
• Što je s potomcima? Ako izričito ne navedete da se odričete samo u svoje ime, odricanje obuhvaća i vaše potomke.
• Odgovara li osoba koja se odrekla za dugove pokojnika? Ne.
• Vrijedi li odricanje i za naknadno pronađenu imovinu? Ne, zakon izričito propisuje da se odricanje na nju ne odnosi.

Što zapravo znači odricanje od nasljedstva?

Nasljedno pravo nastaje u trenutku smrti ostavitelja. To znači da nasljednik ne mora posebno „prihvatiti” nasljedstvo da bi postao nasljednikom. Ako ne želi naslijediti, mora dati valjanu izjavu o odricanju.

Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju smatra se da želi biti nasljednikom. Ako se nasljednik valjano odrekne nasljedstva, u pravnom smislu uzima se kao da nasljedno pravo nije ni stekao.

To je važno jer odricanje nije samo dogovor među članovima obitelji o tome tko će što uzeti. Riječ je o formalnoj nasljedničkoj izjavi s konkretnim pravnim posljedicama.

Nije potrebno davati izjavu o prihvatu

Nasljednik nije dužan davati izjavu da prihvaća nasljedstvo. Ako ne da izjavu o odricanju, smatra se da želi biti nasljednikom.

Međutim, osoba koja je već valjano izjavila da prihvaća nasljedstvo ne može se poslije jednostavno predomisliti i odreći ga se.

Do kada se može odreći nasljedstva?

Izjava o odricanju može se dati od trenutka smrti ostavitelja pa sve do donošenja prvostupanjske odluke u ostavinskom postupku.

Zato nije nužno čekati samo ročište za ostavinsku raspravu. Ako je osoba sigurna da se želi odreći nasljedstva, izjavu može dati i ranije, nakon što je nasljedstvo otvoreno smrću ostavitelja.

S druge strane, nakon donošenja prvostupanjske odluke više se ne može koristiti redovni mehanizam odricanja iz ostavinskog postupka.

Može li se nasljedstva odreći prije smrti ostavitelja?

Uobičajena izjava o odricanju od nasljedstva dana prije smrti ostavitelja nema pravnog učinka.

Zakon ipak poznaje posebnu iznimku: pod propisanim uvjetima potomak se ugovorom s pretkom može odreći budućeg nasljedstva, a slično vrijedi i za bračne drugove. Takav ugovor podliježe posebnim formalnim pravilima i ne treba ga poistovjećivati s izjavom koja se daje u ostavinskom postupku.

Kako se daje izjava o odricanju?

Nasljedničku izjavu o odricanju moguće je dati na nekoliko načina:

1. usmeno pred ostavinskim sudom,
2. usmeno pred javnim bilježnikom koji kao povjerenik suda vodi ostavinski postupak,
3. usmeno pred drugim općinskim sudom,
4. predajom ovjerovljene isprave koja sadrži izjavu o odricanju sudu ili javnom bilježniku koji vodi postupak.

Ako se izjava daje u pisanom obliku, potpis mora biti javno ovjerovljen. Isto vrijedi i za potpis na punomoći za davanje nasljedničke izjave.

Kod sastavljanja izjave nije dobro koristiti neprecizne obiteljske formulacije poput „prepuštam sve bratu” ili „ne želim ništa osim auta”. Pravni učinak ovisi o sadržaju izjave, a zakon razlikuje pravo odricanje od ustupa nasljednog dijela.

Odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno

Nasljednik se ne može valjano odreći samo nepovoljnog dijela ostavine, a zadržati ono što mu odgovara.

Primjerice, nije moguće izjaviti:

• „odričem se dugova, ali prihvaćam stan”
• „odričem se svega osim automobila”
• „odričem se ako se pokaže da dugovi prelaze određeni iznos”

Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni dano pod uvjetom.

To je jedan od razloga zbog kojih je prije izjave korisno utvrditi što je poznato o imovini i obvezama ostavitelja.

Možete se odreći samo u svoje ime ili i za svoje potomke

Ovo je jedna od najvažnijih posljedica odricanja.

Ako nasljednik samo kaže da se „odriče nasljedstva”, a ne navede da se odriče isključivo u svoje ime, odricanje vrijedi i za njegove potomke.

Ako se želi odreći samo za sebe, to treba izričito navesti.

Što se događa ako se odreknem samo u svoje ime?

Kod zakonskog nasljeđivanja dio osobe koja se odrekla samo u svoje ime nasljeđuje se kao da je ta osoba umrla prije ostavitelja.

U praksi to može značiti da na njezino mjesto dolaze njezini potomci, ako su prema pravilima zakonskog nasljeđivanja pozvani naslijediti.

Primjer: Kći pokojnika ima dvoje djece. Ako se kći odrekne nasljedstva samo u svoje ime, njezin se dio kod zakonskog nasljeđivanja dalje promatra kao da ona nije doživjela trenutak nasljeđivanja, pa njezini potomci mogu doći na njezino mjesto.

Što ako se odricanje odnosi i na potomke?

Ako nasljednik ne ograniči izjavu samo na sebe, odricanje obuhvaća i njegove potomke. Zakon izričito propisuje da, ako su ti potomci maloljetni, za takvo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva.

Ako se svi nasljednici najbližeg nasljednog reda odreknu, na nasljedstvo se mogu pozvati nasljednici sljedećeg nasljednog reda, ovisno o konkretnom obiteljskom odnosu.

„Odričem se u korist brata” nije isto što i odricanje

Ovo je česta i važna zabuna.

Ako nasljednik izjavi da se nasljedstva odriče u korist određenog drugog nasljednika, zakon to ne smatra pravim odricanjem od nasljedstva. Takva izjava smatra se ustupom nasljednog dijela.

Razlika nije samo terminološka.

Kod pravog odricanja osoba se, pod uvjetima iz zakona, smatra kao da nije bila nasljednik. Kod ustupa nasljednog dijela osoba najprije ima položaj nasljednika, a zatim svoj dio prenosi drugom nasljedniku.

Zbog toga formulacija „u korist” može imati posljedice i za odgovornost za ostaviteljeve dugove.

Što odricanje znači za dugove pokojnika?

Nasljednik koji se valjano odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.

Nasljednik koji se nije odrekao odgovara za dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ako ima više nasljednika, prema vjerovnicima mogu odgovarati solidarno, svaki do visine vrijednosti svojega nasljednog dijela.

Važan detalj je da sud na ograničenje odgovornosti prema vrijednosti naslijeđene imovine ne pazi automatski u svakoj situaciji, nego se nasljednik na to mora pozvati prigovorom.

Primjer: dugovi su veći od vrijednosti ostavine

Ako netko naslijedi imovinu vrijednu 20.000 eura, a dugovi ostavitelja iznose 50.000 eura, zakonska odgovornost nasljednika nije neograničena na svih 50.000 eura. Ograničena je vrijednošću naslijeđene imovine, uz pravila o prigovoru i dokazivanju vrijednosti.

Ako se osoba valjano odrekne nasljedstva, ne odgovara za ostaviteljeve dugove kao nasljednik.

Kod nepoznatih kredita, jamstava, poreznih dugova, sudskih postupaka ili druge moguće pasive preporučljivo je prije izjave provjeriti konkretno stanje, jer se izjava o odricanju kasnije u pravilu ne može opozvati.

Kada se više ne možete odreći nasljedstva?

Nasljednik koji je već raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom ne može se poslije odreći nasljedstva.

To se, međutim, ne odnosi na radnje koje služe samo očuvanju ostavine ili redovnom upravljanju njome.

Primjerice, sama radnja kojom se sprečava propadanje imovine ne mora značiti da je osoba izgubila pravo na odricanje. No prodaja, darovanje ili drugo raspolaganje nasljedstvom može imati drukčiju posljedicu.

Ako postoji dvojba je li neka ranija radnja bila samo očuvanje imovine ili pravno raspolaganje nasljedstvom, potrebno je provjeriti konkretne okolnosti.

Može li se izjava o odricanju opozvati?

U pravilu ne.

Valjana izjava o odricanju od nasljedstva ne može se jednostavno opozvati zato što se osoba predomislila, kasnije saznala da imovina vrijedi više ili se promijenio odnos među članovima obitelji.

Zakon dopušta pobijanje takve izjave prema općim pravilima o manama volje. To su iznimne situacije koje zahtijevaju pravnu procjenu konkretnog slučaja i ne treba ih shvatiti kao redovni „rok za predomišljanje”.

Zbog toga izjavu treba dati tek nakon što su posljedice dovoljno jasne.

Što ako se imovina pronađe tek nakon završetka ostavinskog postupka?

Zakon izričito propisuje da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu.

To je važna iznimka koju je lako previdjeti.

Ako se poslije pravomoćnog završetka ostavinskog postupka otkrije imovina koja ranije nije bila obuhvaćena ostavinom, prethodnu izjavu o odricanju ne treba automatski tumačiti kao odricanje i od te novootkrivene imovine.

Takva situacija može otvoriti dodatna pitanja o tome tko se poziva na nasljeđivanje te imovine i kakav je učinak ranijih izjava, pa je kod vrijednije imovine razumno zatražiti pravnu provjeru.

Što provjeriti prije nego što se odreknete nasljedstva?

Prije davanja izjave korisno je odgovoriti barem na sljedeća pitanja:

1. Što se nalazi u ostavini?

Nekretnine, računi, vozila, poslovni udjeli, potraživanja, vrijednosni papiri i druga prava mogu bitno utjecati na odluku.

2. Postoje li dugovi ili druge obveze?

Krediti, minusi, porezni dugovi, jamstva, ovrhe i sporovi mogu promijeniti sliku vrijednosti ostavine.

3. Želite li se odreći samo za sebe ili i za potomke?

Ako to ne razjasnite u izjavi, zakon predviđa učinak i prema potomcima.

4. Jeste li već raspolagali nasljedstvom?

Ako jeste, pravo na odricanje može biti izgubljeno.

5. Želite li se doista odreći ili samo prenijeti svoj dio drugom nasljedniku?

To nisu iste pravne radnje.

6. Postoji li oporuka, nužni dio ili spor među nasljednicima?

U takvim slučajevima posljedice mogu biti složenije od tipične ostavinske situacije.

7. Postoji li imovina ili nasljednik u drugoj državi?

Kod prekograničnog nasljeđivanja mogu se primjenjivati dodatna pravila o nadležnosti i mjerodavnom pravu.

Tri kratka primjera

Primjer 1: Odricanje samo u svoje ime

Sin pokojnika ima dvoje djece. Na ostavinskoj raspravi izričito kaže da se odriče nasljedstva samo u svoje ime. Kod zakonskog nasljeđivanja njegov se dio dalje promatra kao da je umro prije ostavitelja, pa njegovi potomci mogu doći na njegovo mjesto.

Primjer 2: „Odričem se u korist sestre”

Nasljednik želi da njegov dio pripadne sestri i izjavljuje da se „odriče u korist sestre”. To se ne smatra pravim odricanjem, nego ustupom nasljednog dijela. Zbog toga se ne smije automatski pretpostaviti da je osoba oslobođena svih posljedica koje proizlaze iz položaja nasljednika.

Primjer 3: Nasljedstvo s dugovima

Nasljednik sazna da ostavitelj ima značajne dugove. Prije donošenja odluke provjerava poznatu imovinu i obveze. Ako se valjano odrekne nasljedstva, kao nasljednik ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Ako ga prihvati, njegova odgovornost ograničena je vrijednošću naslijeđene imovine, uz pravila o prigovoru.

Kada je posebno korisno zatražiti pravni savjet?

Stručni savjet odvjetnika ili javnog bilježnika posebno je koristan kada:

• vrijednost dugova nije poznata
• postoji više nekretnina ili poslovnih udjela
• postoji spor među nasljednicima
• postoji oporuka čija je valjanost sporna
• postoji pitanje nužnog dijela
• nasljednici ili imovina nalaze se u više država
• već ste raspolagali dijelom ostavine
• želite da određena osoba dobije vaš dio, ali niste sigurni trebate li se odreći ili ustupiti dio
• naknadno je pronađena nova imovina
• posljedice odricanja zahvaćaju potomke.

Odricanje od nasljedstva je kratka izjava, ali njezine posljedice mogu biti dugotrajne. Zato je najvažnije prije potpisa ili izjave jasno znati odričete li se samo za sebe, kakva je poznata imovina i pasiva te želite li pravo odricanje ili prijenos svojega nasljednog dijela drugome.

Česta pitanja

Mogu li se odreći nasljedstva prije ostavinske rasprave?

Da. Izjava se može dati nakon smrti ostavitelja i prije samog ročišta, sve dok nije donesena prvostupanjska odluka. Može se dati pred sudom ili, u postupku koji vodi javni bilježnik kao povjerenik suda, pred tim javnim bilježnikom, odnosno dostaviti u javno ovjerovljenom obliku.

Moram li osobno doći na ostavinsku raspravu da bih se odrekao?

Ne nužno. Zakon dopušta i predaju ovjerovljene isprave koja sadrži nasljedničku izjavu. Potpis na takvoj izjavi, kao i na punomoći za davanje nasljedničke izjave, mora biti javno ovjerovljen.

Mogu li se odreći samo dugova, a zadržati imovinu?

Ne. Odricanje ne može biti djelomično ni uvjetno.

Mogu li se predomisliti nakon što sam se odrekao?

Valjana izjava o odricanju ne može se opozvati. Moguće ju je pobijati samo prema općim pravilima o manama volje, što nije isto što i obična promjena odluke.

Odričem li se automatski i u ime svoje djece?

Ako ne izjavite da se odričete samo u svoje ime, odricanje vrijedi i za vaše potomke. Ako se odreknete samo u svoje ime, potomci mogu doći na vaše mjesto prema pravilima zakonskog nasljeđivanja.

Što znači odricanje „u korist” drugog nasljednika?

To se po zakonu ne smatra odricanjem od nasljedstva, nego ustupom nasljednog dijela. Pravne posljedice zato nisu iste kao kod čistog odricanja.

Odgovaram li za dugove pokojnika ako se odreknem nasljedstva?

Ne. Nasljednik koji se valjano odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.

Vrijedi li moje odricanje i za imovinu koja se pronađe kasnije?

Ne. Zakon propisuje da se odricanje od nasljedstva ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu.

Izvori provjereni 4. listopada 2026. Stručni recenzent nije potvrđen. Glavna fotografija: 2H Media / Unsplash.

Povezani vodiči

• Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati
• Nužni dio nasljedstva: tko na njega ima pravo i koliko iznosi
• Nasljeđuju li se dugovi pokojnika? Što nasljednik mora platiti

Izvori i stručna podloga

1. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – „Mogu li se odreći nasljedstva, do kada i na koji način?”
2. gov.hr – Ostavinski postupak
3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Zakon o nasljeđivanju
4. Narodne novine – Zakon o nasljeđivanju, osnovni tekst, osobito članci 129.-139.
5. gov.hr – Nasljeđivanje
6. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – „Odgovara li nasljednik za ostaviteljeve dugove?”

U najčešćem slučaju pokojnika nasljeđuju njegova djeca i bračni drug, odnosno osoba koja prema zakonu ima s njim izjednačen položaj. Ako nema potomaka, pravila se mijenjaju i mogu nasljeđivati roditelji, bračni ili izjednačeni partner, braća i sestre, djedovi i bake te daljnji preci.

Najvažnije je zato prvo utvrditi tko od potencijalnih nasljednika postoji u trenutku smrti i što uopće čini ostavinu.

Što znači nasljeđivanje po zakonu

Nasljedno pravo u Hrvatskoj stječe se u trenutku smrti ostavitelja, na temelju zakona ili oporuke. Kada nema oporuke, primjenjuju se pravila zakonskog nasljeđivanja.

Zakonski nasljednici mogu biti potomci, posvojčad i njihovi potomci, djeca nad kojom je ostavitelj imao partnersku skrb i njihovi potomci, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, roditelji, posvojitelji, braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci te ostali preci.

To ne znači da svi oni nasljeđuju zajedno. Zakon ih raspoređuje po nasljednim redovima.

Nasljedni redovi ukratko

Ako nema nijednog zakonskog nasljednika, ostavina prelazi na općinu odnosno grad prema pravilima Zakona o nasljeđivanju.

Prvi nasljedni red: djeca i partner

U prvom nasljednom redu ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i bračni drug, odnosno partner koji je prema važećim pravilima izjednačen s bračnim drugom. Nasljeđuju na jednake dijelove.

Primjer: supružnik i dvoje djece

Ako iza pokojnika ostanu supružnik i dvoje djece, ostavina se u pravilu dijeli na tri jednaka dijela:

• supružnik: 1/3
• prvo dijete: 1/3
• drugo dijete: 1/3

Što ako je dijete umrlo prije roditelja

Ako je dijete ostavitelja umrlo prije njega, njegov dio mogu naslijediti njegova djeca, odnosno ostaviteljevi unuci. To se naziva pravo predstavljanja.

Primjerice, ako iza pokojnika ostanu supružnik, jedno živo dijete te dvoje unučadi od drugog djeteta koje je umrlo prije ostavitelja, osnovni dio pokojnog djeteta prelazi na njegovu djecu. U tom primjeru supružnik dobiva 1/3, živo dijete 1/3, a dvoje unučadi dijeli preostalu 1/3, pa svakome pripada 1/6.

Pravo predstavljanja nastavlja se i dalje po potomcima dok god ih ima.

Imaju li sva djeca jednaka prava

Djeca rođena izvan braka imaju ista nasljedna prava kao djeca rođena u braku. Zakon također priznaje nasljedna prava posvojčadi prema pravilima koja uređuju posvojenje.

Za zakonsko nasljeđivanje nije presudno je li dijete živjelo s ostaviteljem, koliko je često bilo u kontaktu s njim ili je li od njega ranije primalo pomoć. Takve okolnosti same po sebi ne mijenjaju red zakonskog nasljeđivanja.

Nasljeđuje li izvanbračni partner

Da, ako su ispunjene zakonske pretpostavke za izvanbračnu zajednicu. Izvanbračni drug u pravu nasljeđivanja izjednačen je s bračnim drugom.

Prema Obiteljskom zakonu, učinci izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a i kraće ako je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete ili ako je zajednica nastavljena sklapanjem braka. Za nasljeđivanje je važno i da zajednica života nije trajno prestala prije smrti ostavitelja.

Ako je postojanje izvanbračne zajednice sporno, činjenice o stvarnom zajedničkom životu mogu postati važne u postupku. Sama neformalna tvrdnja da je netko bio partner ne znači automatski da su ispunjene zakonske pretpostavke.

Što je sa životnim i neformalnim životnim partnerom

Životni partner u pravu nasljeđivanja izjednačen je s bračnim drugom. Poseban zakon uređuje i neformalno životno partnerstvo te mu, pod zakonskim pretpostavkama, priznaje učinke koji su u području nasljeđivanja priznati izvanbračnoj zajednici.

Zbog toga izraz „partner“ u praksi može imati različito pravno značenje. Ako status zajednice nije jasan ili ga drugi nasljednici osporavaju, potrebno je posebno utvrditi ispunjava li odnos zakonske uvjete.

Drugi nasljedni red: kada nema potomaka

Ako ostavitelj nije ostavio potomke, nasljeđuju ga njegovi roditelji i bračni odnosno s njim izjednačeni partner.

Osnovno pravilo je:

• partner nasljeđuje 1/2 ostavine
• roditelji zajedno nasljeđuju 1/2 ostavine, u pravilu svaki po 1/4

Primjer: supružnik i oba roditelja

Ako pokojnik nema djece ni drugih potomaka, a iza njega ostanu supružnik, majka i otac:

• supružnik: 1/2
• majka: 1/4
• otac: 1/4

Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, a postoji bračni odnosno izjednačeni partner, partner nasljeđuje cijelu ostavinu.

Kada nasljeđuju braća i sestre

Braća i sestre nisu ispred djece, partnera ili roditelja. Do nasljedstva mogu doći kroz roditeljsku lozu u drugom nasljednom redu, prema pravilima predstavljanja, kada za to postoje zakonske pretpostavke.

Primjerice, ako ostavitelj nema potomaka ni bračnog odnosno izjednačenog partnera, a jedan njegov roditelj umro je prije njega, dio koji bi pripao tom roditelju može prijeći na njegovu djecu, odnosno ostaviteljevu braću i sestre, a dalje i na njihove potomke.

Zato tvrdnja „pokojnik nije imao djece pa nasljeđuju braća i sestre“ nije uvijek točna. Najprije treba provjeriti postoji li partner, jesu li roditelji živi i postoje li drugi nasljednici bližeg reda.

Treći nasljedni red: djedovi, bake i njihovi potomci

Ako nema potomaka, bračnog odnosno izjednačenog partnera, roditelja niti potomaka roditelja, na red dolaze djedovi i bake.

Jedna polovica ostavine pripada lozi s očeve strane, a druga polovica lozi s majčine strane. Ako djed ili baka nisu živi, pod određenim uvjetima njihov dio mogu naslijediti njihovi potomci.

U praksi se treći nasljedni red pojavljuje znatno rjeđe, ali može biti važan kada pokojnik nije imao djecu, partnera, roditelje, braću, sestre ni njihove potomke.

Četvrti i daljnji nasljedni redovi

Ako nema nasljednika iz prva tri reda, zakon predviđa nasljeđivanje pradjedova i prabaka, a nakon njih i daljnjih predaka.

Što je nasljedni red udaljeniji, to je važnije pravilno utvrditi obiteljsko stablo i dokumentima potvrditi srodstvo. Kod takvih ostavina postupak može biti složeniji, osobito ako dio obitelji živi u inozemstvu ili nisu dostupni svi podaci o srodnicima.

Što ako pokojnik nema nijednog nasljednika

Ako nema zakonskih ni oporučnih nasljednika, ostavina ne ostaje „bez vlasnika“. Prelazi na općinu odnosno grad određen Zakonom o nasljeđivanju, koji dobiva položaj nasljednika i takvog se nasljedstva ne može odreći.

To je krajnje pravilo. Imovina ne prelazi na grad ili općinu samo zato što pokojnik nije imao djecu.

Prije dijeljenja treba utvrditi što uopće ulazi u ostavinu

Nasljedni postoci primjenjuju se samo na ono što je doista bilo ostaviteljevo u trenutku smrti.

U ostavinu ne ulazi tuđi dio u zajedničkoj imovini. Zbog toga se, primjerice, kod imovine stečene u braku ili drugog oblika zajedničke imovine najprije može pojaviti pitanje koliki je dio uopće pripadao pokojniku, a tek se zatim taj dio nasljeđuje.

To je važna razlika: nasljedni dio od 1/2 ne znači nužno 1/2 cijele nekretnine ako cijela nekretnina nije bila isključivo vlasništvo pokojnika.

Tko službeno utvrđuje nasljednike

Nasljednici i njihovi udjeli utvrđuju se u ostavinskom postupku. Postupak se vodi pred općinskim sudom, a javni bilježnik ga u pravilu provodi kao povjerenik suda.

U postupku se utvrđuju nasljednici, sastav ostavine te prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim osobama. Nakon završetka postupka donosi se rješenje o nasljeđivanju.

Zbog toga obiteljski dogovor ili osobno uvjerenje o tome „tko bi trebao naslijediti“ nije isto što i pravomoćno utvrđeno nasljedno pravo.

Kada je potreban individualni pravni savjet

Osnovni nasljedni redovi relativno su jasni, ali konkretna ostavina može biti složena. Stručni pravni savjet posebno je razumno potražiti kada:

• netko osporava status bračnog, izvanbračnog ili životnog partnera
• postoji spor oko toga što je pokojnikova, a što zajednička imovina
• postoje djeca ili nasljednici iz više obiteljskih zajednica
• dio imovine ili nasljednika nalazi se u inozemstvu
• srodstvo nije jasno ili ga treba dokazivati
• postoji oporuka za dio imovine, a za drugi dio ne
• među potencijalnim nasljednicima postoji spor

Ovaj vodič objašnjava opća pravila zakonskog nasljeđivanja. Ne može unaprijed odrediti ishod pojedinačnog ostavinskog postupka.

Česta pitanja

Tko prvi nasljeđuje ako nema oporuke?

Prije svih nasljeđuju potomci i bračni drug, odnosno partner koji je prema zakonu s njim izjednačen. U prvom nasljednom redu nasljeđuju na jednake dijelove.

Nasljeđuje li supružnik sve ako nema djece?

Ne uvijek. Ako nema potomaka, supružnik ulazi u drugi nasljedni red s roditeljima ostavitelja. U osnovnom slučaju supružniku pripada polovica, a roditeljima zajedno polovica. Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, supružnik nasljeđuje cijelu ostavinu.

Nasljeđuju li unuci ako je njihova majka ili otac umro prije djeda ili bake?

Da, mogu naslijediti dio koji bi pripao njihovu roditelju. To je pravo predstavljanja.

Imaju li djeca rođena izvan braka ista nasljedna prava?

Da. Djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju ista zakonska nasljedna prava kao djeca rođena u braku i njihovi potomci.

Može li izvanbračni partner naslijediti bez oporuke?

Može, ako su ispunjene zakonske pretpostavke izvanbračne zajednice. U nasljeđivanju je izvanbračni drug izjednačen s bračnim drugom.

Kada nasljeđuju braća i sestre?

Braća i sestre dolaze do nasljedstva kroz roditeljsku lozu u drugom nasljednom redu kada nema nasljednika koji ih po zakonu isključuju i kada je roditelj preko kojeg nasljeđuju umro prije ostavitelja.

Tko nasljeđuje ako nema djece, supružnika, roditelja ni braće i sestara?

Tada se ide na udaljenije nasljedne redove. Mogu nasljeđivati djedovi i bake i njihovi potomci, zatim pradjedovi i prabake te daljnji preci.

Što ako pokojnik nema baš nikoga tko bi ga naslijedio?

Ako nema zakonskih ni oporučnih nasljednika, ostavina prelazi na općinu odnosno grad prema pravilima Zakona o nasljeđivanju.

Povezani vodiči

• Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati
• Nužni dio nasljedstva: tko na njega ima pravo i koliko iznosi
• Oporuka i nasljeđivanje: što se događa kada pokojnik ostavi oporuku
• Porez na nasljedstvo u Hrvatskoj: tko plaća, koliko i tko je oslobođen

Izvori i stručna podloga

1. gov.hr – Nasljeđivanje
2. Narodne novine – Zakon o nasljeđivanju, NN 48/2003
3. Narodne novine – Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o nasljeđivanju, NN 14/2019
4. Ministarstvo pravosuđa i uprave – Prava i obveze u pogledu nasljeđivanja u drugoj državi članici, uključujući porezna pravila
5. Narodne novine – Obiteljski zakon, NN 103/2015
6. Narodne novine – Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, NN 92/2014
7. gov.hr – Ostavinski postupak

Ne postoji jedan zakonski rok koji kaže da svaka ostavinska rasprava u Hrvatskoj mora završiti, primjerice, u 30, 60 ili 90 dana. Trajanje ovisi o tome kada sud zaprimi smrtovnicu, koliko je predmet složen, jesu li poznati svi nasljednici i imovina, postoji li oporuka, jesu li među nasljednicima sporne činjenice te dolazi li do prigovora, žalbe ili upućivanja na parnicu.

Važno je razlikovati ostavinsku raspravu, odnosno jedno ili više ročišta na kojima se raspravlja o nasljedstvu, od cijelog ostavinskog postupka, koji počinje kada sud primi smrtovnicu ili drugu odgovarajuću ispravu i završava pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

Koliko se, dakle, čeka na završetak ostavine?

Najtočniji odgovor je: nema jedinstvenog trajanja koje vrijedi za sve predmete.

Ako su nasljednici poznati, podaci o imovini jasni, nema spora i svi potrebni podaci mogu se utvrditi bez dodatnih postupaka, predmet se može zaključiti relativno jednostavno, ponekad i nakon jednog ročišta. Međutim, zakon ne jamči da će se to dogoditi u određenom broju tjedana ili mjeseci.

Kada ostavinski postupak vodi javni bilježnik kao povjerenik suda, Zakon o nasljeđivanju propisuje da je bilježnik dužan provesti povjereni postupak u roku koji mu odredi sud. Ako ga iz opravdanih razloga ne može dovršiti u tom roku, mora sudu obrazložiti zašto postupak nije završen. To nije isto što i opći zakonski rok koji bi za sve građane iznosio isti broj dana.

Što može znatno produljiti postupak

Situacija	Kako utječe na trajanje
Svi nasljednici i imovina su poznati, nema spora	Predmet je jednostavniji i može se riješiti bez većih zastoja, ali nema unaprijed zajamčenog roka.
Nasljednik ne dođe na ročište, ali je uredno pozvan	Sam nedolazak ne mora zaustaviti postupak; može se odlučivati prema raspoloživim podacima i pravodobno dostavljenim pisanim izjavama.
Ne zna se postoje li nasljednici ili je nasljednik nedostupan	Zakon predviđa javni oglas i rok od šest mjeseci za prijavu osoba koje polažu pravo na nasljedstvo.
Sporne su činjenice važne za nasljedno pravo ili sastav ostavine	Ostavinski postupak može se prekinuti i stranke uputiti na parnicu ili upravni postupak.
Podnesen je prigovor ili žalba	Predmet ulazi u dodatnu fazu odlučivanja prije pravomoćnosti.
Dokumentacija o imovini ili nasljednicima nije potpuna	Mogu biti potrebne dodatne provjere, dostava isprava ili nova ročišta.

Od kada zapravo počinje ostavinski postupak?

Ostavinski postupak ne računa se jednostavno od dana smrti kao da od tada teče jedinstveni rok za završetak.

Prema Zakonu o nasljeđivanju, postupak se pokreće po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili s njima izjednačenu ispravu. Nakon toga sud provjerava svoju nadležnost i predmet u pravilu povjerava javnom bilježniku kao povjereniku suda.

Za ostavinsku raspravu određuje se ročište. Na njemu se raspravlja o tome tko ima pravo na nasljedstvo, koliki je čiji nasljedni dio, što ulazi u ostavinu i postoje li druga prava povezana s ostavinom.

U praksi zato razdoblje koje obitelj doživljava kao „čekanje na ostavinu” može obuhvatiti više faza:

1. evidentiranje smrti i dostavu smrtovnice sudu
2. otvaranje sudskog predmeta
3. povjeravanje predmeta javnom bilježniku
4. utvrđivanje nasljednika, oporuke i imovine
5. dostavu poziva i održavanje jednog ili više ročišta
6. donošenje rješenja o nasljeđivanju
7. protek rokova za pravni lijek i pravomoćnost rješenja

Zato nije dovoljno pitati samo koliko traje samo ročište. Za nasljednike je važnije koliko traje cijeli postupak do pravomoćnog rješenja.

Zašto se ostavinska rasprava najčešće oduži?

1. Nisu poznati svi nasljednici ili njihove adrese

Sud i javni bilježnik moraju omogućiti osobama koje mogu imati nasljedno pravo da sudjeluju u postupku. Ako se ne zna ima li nasljednika, zakon propisuje da se oglasom pozovu osobe koje polažu pravo na nasljedstvo i da im se ostavi šest mjeseci od objave oglasa da se prijave.

Isti mehanizam može se primijeniti i kada je boravište nasljednika nepoznato ili je osoba u inozemstvu odnosno nedostupna, a dostava se nije mogla uredno obaviti.

U takvom predmetu samo zakonski rok za oglas već može značajno produljiti postupak.

2. Postoji spor oko toga tko nasljeđuje ili što ulazi u ostavinu

Ostavinska rasprava nije postupak u kojem se mogu konačno riješiti svi mogući obiteljski i imovinski sporovi.

Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela, valjanost ili sadržaj oporuke, činjenica je li se netko odrekao nasljedstva ili sam sastav ostavine, sud u zakonom predviđenim slučajevima može prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak.

Tada trajanje ostavine više ne ovisi samo o ostavinskom ročištu. Ako stranka u ostavljenom roku pokrene postupak na koji je upućena, prekid ostavinskog postupka može trajati dok taj drugi postupak ne bude pravomoćno završen.

Važna nijansa je da se ostavinski postupak ne prekida zbog svakog neslaganja. Ako među strankama nije sporna činjenica nego samo pravno pitanje, sud može pravno pitanje raspraviti unutar ostavinskog postupka.

3. Nije jasno što sve čini ostavinu

Postupak se može usporiti kada treba utvrditi pripada li određena nekretnina, račun, vozilo, udio u društvu, potraživanje ili druga imovina ostavitelju.

Dodatne poteškoće nastaju kada se podaci u zemljišnim knjigama, drugim evidencijama i stvarnom stanju ne podudaraju ili kada se pojave ugovori i isprave koji utječu na sastav ostavine.

Ako se tek nakon pravomoćnosti pronađe imovina koja nije bila obuhvaćena rješenjem, to ne znači nužno da se cijela ostavinska rasprava ponavlja. Zakon za naknadno pronađenu imovinu predviđa donošenje novog rješenja na temelju ranijeg rješenja o nasljeđivanju, uz određene iznimke.

4. Oporuka otvara dodatna pitanja

Sama činjenica da postoji oporuka ne znači da će postupak biti dug. Problem nastaje kada se spore njezina valjanost, sadržaj, odnos oporučnih i zakonskih nasljednika, nužni dio ili druge činjenice važne za nasljedno pravo.

Ako osoba kod sebe ima pisanu oporuku umrle osobe, dužna ju je bez odgode predati najbližem općinskom sudu. Pravodobno dostavljanje relevantnih isprava može spriječiti nepotrebna naknadna utvrđivanja.

5. Dostava poziva nije uspjela

Velik dio postupka ovisi o urednoj dostavi. Stare adrese, nasljednici u inozemstvu, nepoznato boravište ili nepotpuni podaci mogu dovesti do ponavljanja dostave i dodatnih procesnih koraka.

Nasljednik koji je uredno pozvan ne mora nužno osobno doći da bi se predmet mogao nastaviti. Zakon dopušta da se o pravima uredno pozvane osobe koja nije došla odlučuje prema podacima kojima sud raspolaže, uzimajući u obzir njezine pisane izjave koje stignu do donošenja odluke.

6. Uložen je prigovor ili žalba

Kada rješenje o nasljeđivanju donese javni bilježnik kao povjerenik suda, prigovor se podnosi javnom bilježniku u roku od osam dana od dostave rješenja, a o njemu odlučuje sud.

Ako rješenje donese prvostupanjski sud, žalba se u pravilu podnosi u roku od 15 dana od dostave rješenja.

Ti rokovi govore koliko stranka ima vremena da podnese pravni lijek. Oni ne znače da će cijeli predmet nakon toga biti riješen u osam ili 15 dana.

Može li se ostavinski postupak završiti ako jedan nasljednik ne dođe?

Može, ovisno o okolnostima.

Ako je nasljednik uredno pozvan, a ne dođe na ročište, sud može odlučivati na temelju podataka kojima raspolaže i uzeti u obzir njegovu pisanu izjavu ako je dostavljena na vrijeme. Nedolazak jednog nasljednika zato sam po sebi ne znači da se postupak mora odgađati unedogled.

Druga je situacija kada se poziv uopće ne može uredno dostaviti ili nije poznato gdje se nasljednik nalazi. Tada mogu biti potrebne dodatne radnje koje produljuju postupak.

Što nasljednici mogu napraviti da se predmet nepotrebno ne usporava?

Nasljednici ne mogu kontrolirati opterećenje suda ili javnog bilježnika, ali mogu smanjiti zastoje koji nastaju zbog podataka i dokumentacije.

Korisno je:

• reagirati na poziv suda ili javnog bilježnika u ostavljenom roku
• dostaviti oporuku ako se nalazi kod vas
• dati točne i aktualne kontaktne podatke za poznate nasljednike
• pripremiti podatke i isprave o imovini za koju znate da je pripadala pokojniku
• pravodobno upozoriti na ugovore, suvlasništvo, dugove ili druga prava koja mogu biti važna za sastav ostavine
• ako ne dolazite na ročište, provjeriti treba li i u kojem obliku dostaviti pisanu nasljedničku izjavu ili punomoć
• ako postoji spor među nasljednicima, što ranije razjasniti radi li se o pitanju koje se može riješiti u ostavinskom postupku ili će biti potreban zaseban pravni postupak

Kod važnih spornih pitanja korisno je potražiti individualni pravni savjet odvjetnika. Ovaj članak daje opće informacije i ne može zamijeniti procjenu konkretnog ostavinskog predmeta.

Kako provjeriti gdje se predmet nalazi?

Ako imate naziv suda i poslovni broj predmeta, osnovni status sudskog predmeta možete provjeriti kroz javnu i besplatnu uslugu e-Predmet. Sustav prikazuje osnovne podatke o tijeku i dinamici sudskog predmeta i ažurira se jednom dnevno.

Ako je predmet povjeren javnom bilježniku, za aktualne informacije o zakazanom ročištu, potrebnim ispravama ili radnjama pred bilježnikom treba se obratiti uredu bilježnika kojem je predmet povjeren.

Ako dugo niste dobili nikakvu obavijest, korisno je prvo utvrditi je li nadležni općinski sud zaprimio smrtovnicu, je li predmet otvoren i kojem je javnom bilježniku eventualno dodijeljen.

Što ako postupak traje nerazumno dugo?

Ne postoji pravilo prema kojem je svaka ostavina koja traje nekoliko mjeseci automatski „preduga”. Složenost predmeta, broj nasljednika, sporovi i ponašanje stranaka mogu opravdano utjecati na trajanje.

Sudovi Republike Hrvatske navode da se pri zaštiti prava na suđenje u razumnom roku osobito uzimaju u obzir vrsta predmeta, činjenična i pravna složenost, ponašanje stranaka i postupanje suda. Na istoj službenoj stranici navodi se i opći standard sudske prakse prema kojem bi sudski postupak u pravilu trebao biti pravomoćno okončan u roku od tri godine od njegova početka.

To nije uobičajeni ili preporučeni rok za ostavinski postupak i ne znači da bi jednostavna ostavina trebala trajati tri godine. Riječ je o općem okviru za zaštitu od prekomjernog trajanja sudskog postupka.

Ako kao stranka smatrate da sudski postupak nerazumno dugo stoji, Zakon o sudovima predviđa zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Prema aktualnim pravilima, zahtjev se podnosi predsjedniku suda pred kojim se postupak vodi, a o njemu se odlučuje u propisanom roku. Kod ostavinskog predmeta koji je u pojedinoj fazi kod javnog bilježnika kao povjerenika suda, prije podnošenja pravnog sredstva treba utvrditi gdje se predmet formalno nalazi i što je stvarni uzrok zastoja.

Kratko za zapamtiti

Ostavinska rasprava nema jedan opći zakonski rok koji vrijedi za sve predmete. Javni bilježnik mora postupak provesti u roku koji mu odredi sud, ali trajanje cijelog predmeta ovisi o njegovoj složenosti.

Najveća produljenja nastaju kada:

• se ne mogu pronaći nasljednici ili im se ne može uredno dostaviti poziv
• postoji spor o nasljednom pravu, oporuci ili sastavu ostavine
• predmet mora čekati završetak parnice ili upravnog postupka
• nedostaju važni podaci i isprave
• protiv rješenja bude podnesen prigovor ili žalba

Ako je sve nesporno i dokumentacija je uredna, predmet može biti znatno jednostavniji. Ako dugo nema nikakvog pomaka, prvo provjerite status predmeta, a kod stvarnog višegodišnjeg ili neobjašnjivog zastoja razmotrite individualni pravni savjet i pravna sredstva koja zakon predviđa.

Česta pitanja

Postoji li zakonski rok od 30 dana za ostavinsku raspravu?

Ne postoji opći rok od 30 dana u kojem svaka ostavinska rasprava mora završiti. Zakon predviđa različite rokove za pojedine radnje. Primjerice, ako sud prekine ostavinski postupak i uputi stranku na parnicu ili upravni postupak, odredit će joj rok za pokretanje tog postupka koji ne može biti dulji od 30 dana. To nije rok za završetak ostavine.

Koliko vremena nakon smrti dolazi poziv na ostavinsku raspravu?

Zakon ne određuje jedan broj dana od smrti do poziva koji bi vrijedio za svaki predmet. Ostavinski postupak pokreće se kada sud primi smrtovnicu ili odgovarajuću ispravu, nakon čega slijede provjera nadležnosti, dodjela predmeta i pozivanje zainteresiranih osoba.

Može li se ostavina završiti na jednom ročištu?

Može ako su odlučne činjenice jasne, nema spora i raspoloživi podaci omogućuju donošenje rješenja. Zakon ipak ne jamči da će svaki predmet biti riješen na jednom ročištu.

Mora li svaki nasljednik osobno doći na ostavinsku raspravu?

Ne nužno. Ako je osoba uredno pozvana i ne dođe, može se odlučivati prema podacima kojima sud raspolaže, uzimajući u obzir pisane izjave koje su pravodobno dostavljene. Za pojedine nasljedničke izjave i punomoći vrijede posebna pravila o obliku i ovjeri.

Što ako se jedan nasljednik protivi svemu?

Samo neslaganje ne znači automatski da će ostavinski postupak biti prekinut. Bitno je je li sporna činjenica o kojoj ovisi nasljedno pravo, veličina nasljednog dijela, sastav ostavine ili drugo pitanje za koje zakon predviđa upućivanje na parnicu ili upravni postupak. Ako je spor samo o primjeni prava, sud ga može riješiti u ostavinskom postupku.

Koliko traje postupak ako se ne zna gdje je nasljednik?

Ako su ispunjene zakonske pretpostavke za pozivanje oglasom, osobe koje polažu pravo na nasljedstvo pozivaju se da se prijave u roku od šest mjeseci od objave oglasa. Zato takva situacija može sama po sebi znatno produljiti predmet.

Gdje mogu provjeriti status ostavinskog predmeta?

Za sudski predmet možete koristiti e-Predmet ako znate sud i poslovni broj predmeta. Ako je predmet povjeren javnom bilježniku, za aktualne procesne informacije treba kontaktirati ured bilježnika kojem je predmet dodijeljen.

Povezani vodiči

• Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati
• Koje dokumente treba prikupiti nakon smrti bliske osobe?
• Naknadno pronađena imovina nakon ostavine: što treba napraviti

Izvori i stručna podloga

1. Ostavinski postupak – gov.hr
2. Zakon o nasljeđivanju, NN 48/2003 – Narodne novine
3. Zakon o izmjenama Zakona o nasljeđivanju, NN 33/2015 – Narodne novine
4. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o nasljeđivanju, NN 14/2019 – Narodne novine
5. e-Predmet – Sudovi Republike Hrvatske
6. Suđenje u razumnom roku – Sudovi Republike Hrvatske
7. Ministarstvo pravosuđa – nasljeđivanje u drugoj državi članici / uloga javnog bilježnika

Pravni izvori provjereni su u pripremljenom sadržajnom paketu 4. listopada 2026. Fotografija u zaglavlju: Romain Dancre / Unsplash.

Nužni dio je zakonom zaštićeni dio nasljedstva koji određeni nasljednici mogu tražiti čak i kada ih je ostavitelj oporukom izostavio ili im je ostavio manje nego što im pripada prema pravilima o nužnom nasljeđivanju.

Najvažnije je razumjeti jednu stvar: nužni dio nije automatski polovica cijele ostavine. Za djecu, potomke i bračnog ili s njim izjednačenog partnera on u pravilu iznosi polovicu njihova zakonskog nasljednog dijela. Za roditelje, posvojitelje i druge pretke, kada ispunjavaju posebne zakonske uvjete, nužni dio iznosi jednu trećinu njihova zakonskog dijela.

Pravo na nužni dio u ostavinskom postupku treba izričito zatražiti. Ako ga nužni nasljednik ne zatraži, sud ili javni bilježnik nisu dužni sami utvrđivati da mu to pravo pripada.

Što je nužni dio nasljedstva?

Oporuka omogućuje osobi da odredi kome će nakon smrti pripasti njezina imovina, ali ta sloboda nije neograničena. Hrvatsko nasljedno pravo štiti određene bliske osobe tako da im, pod zakonskim uvjetima, omogućuje tražiti minimalni dio vrijednosti nasljedstva čak i protiv sadržaja oporuke.

Taj zaštićeni dio naziva se nužni dio, a osoba koja na njega ima pravo nužni nasljednik.

Nužni dio nije dodatak na redovni nasljedni dio. On je zaštitni minimum koji postaje važan kada bi nužni nasljednik zbog oporuke ili određenih darovanja dobio manje od vrijednosti koja mu po zakonu pripada.

Važno je i da nužni dio nije nužno pravo na točno određenu stvar, primjerice polovicu stana. Zakon štiti odgovarajuću vrijednost nužnog dijela. Oporučitelj može odrediti da se nužni dio namiri u određenim stvarima, pravima ili novcu.

Tko ima pravo na nužni dio?

Nisu svi zakonski nasljednici ujedno i nužni nasljednici.

Potomci i partner

U prvu skupinu ulaze:

• ostaviteljevi potomci
• posvojčad i njihovi potomci
• djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb i njihovi potomci
• bračni drug
• izvanbračni drug kada su ispunjene zakonske pretpostavke za izjednačenje s bračnim drugom
• životni partner
• neformalni životni partner kada su ispunjene zakonske pretpostavke

Njihov nužni dio iznosi jednu polovicu onoga što bi im pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja.

Roditelji i drugi preci

Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci, primjerice djedovi i bake, mogu biti nužni nasljednici samo ako su:

1. po zakonskom redu u konkretnom slučaju pozvani na nasljeđivanje
2. trajno nesposobni za rad
3. nemaju nužnih sredstava za život

Kada su ti uvjeti ispunjeni, njihov nužni dio iznosi jednu trećinu njihova zakonskog nasljednog dijela.

To znači da roditelj nije automatski nužni nasljednik samo zato što je roditelj ostavitelja.

Imaju li braća i sestre pravo na nužni dio?

Braća i sestre mogu u određenim okolnostima biti zakonski nasljednici, ali nisu među osobama koje zakon određuje kao nužne nasljednike.

To je važna razlika između pojmova zakonski nasljednik i nužni nasljednik.

Koliko iznosi nužni dio?

Najjednostavniji način razumijevanja je u dva koraka:

1. najprije se utvrdi koliki bi bio vaš dio da nema oporuke i da se nasljeđuje po zakonu
2. zatim se taj zakonski dio pomnoži s jednom polovicom ili jednom trećinom, ovisno o skupini nužnog nasljednika

Primjer 1: supružnik i dvoje djece

Pretpostavimo da iza ostavitelja ostaju bračni drug i dvoje djece te da nema posebnih okolnosti koje mijenjaju zakonski red.

Po zakonskom nasljeđivanju svatko bi naslijedio jednu trećinu ostavine.

Nužni dio svakoga od njih iznosi polovicu njegova zakonskog dijela:

1/3 x 1/2 = 1/6 ostavine.

Ako obračunska vrijednost iznosi 180.000 eura, zakonski dio svakoga bio bi 60.000 eura, a nužni dio 30.000 eura.

Ako bi oporukom sva imovina bila ostavljena trećoj osobi, svaki od troje nužnih nasljednika mogao bi, pod pretpostavkom da nema drugih okolnosti koje mijenjaju obračun, tražiti vrijednost od 30.000 eura.

Primjer 2: dvoje djece, bez bračnog ili s njim izjednačenog partnera

Ako ostavitelj ima dvoje djece, a nema partnera koji bi s njima nasljeđivao, zakonski dio svakog djeteta iznosi jednu polovicu ostavine.

Nužni dio svakog djeteta iznosi polovicu tog zakonskog dijela:

1/2 x 1/2 = 1/4 ostavine.

Drugim riječima, izraz „polovica“ odnosi se na polovicu zakonskog dijela, a ne na polovicu cijele ostavine.

Primjer 3: roditelji kao nužni nasljednici

Ako nema potomaka ni bračnog ili s njim izjednačenog partnera, a oba roditelja bi po zakonu nasljeđivala po jednu polovicu, roditelj koji ispunjava posebne uvjete za nužnog nasljednika ima nužni dio od jedne trećine svojega zakonskog dijela.

1/2 x 1/3 = 1/6 ostavine.

Ako roditelj nije trajno nesposoban za rad ili ima nužna sredstva za život, ne stječe pravo na nužni dio samo na temelju srodstva.

Kako se izračunava vrijednost nužnog dijela?

Kod jednostavne ostavine bez većih darovanja račun može izgledati jednostavno. U praksi se često mora utvrditi šira obračunska vrijednost ostavine.

Zakon propisuje da se najprije popisuju i procjenjuju dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, uključujući njegova potraživanja. Od te vrijednosti odbijaju se ostaviteljevi dugovi te određeni troškovi, uključujući troškove popisa i procjene ostavine i troškove pokopa.

Nakon toga se u obračun mogu pribrajati i određeni darovi koje je ostavitelj učinio za života.

U pravilu se pribrajaju:

• darovi učinjeni zakonskim nasljednicima, bez obzira na to nasljeđuju li na kraju ostavitelja
• darovi učinjeni drugim osobama u posljednjoj godini ostaviteljeva života, osim manjih uobičajenih darova

Za potrebe tog obračuna dar nije samo klasični darovni ugovor. Zakon pod darom može obuhvatiti i oprost duga, odricanje od prava te druga raspolaganja bez naknade.

Vrijednost dara procjenjuje se prema vrijednosti stvari u času ostaviteljeve smrti, ali prema stanju u kojem je stvar bila u vrijeme darovanja.

Zbog toga jednostavno zbrajanje onoga što je ostalo na računu i vrijednosti nekretnine na dan smrti ponekad nije dovoljno za točan izračun nužnog dijela.

Što ako je ostavitelj oporukom sve ostavio drugoj osobi?

Sama činjenica da vas oporuka ne spominje ne znači nužno da ste izgubili pravo na nužni dio.

Ako pripadate krugu nužnih nasljednika i u konkretnom slučaju biste bili pozvani na zakonsko nasljeđivanje, možete zatražiti svoj nužni dio.

Međutim, to pravo u ostavinskom postupku treba izričito istaknuti. Ministarstvo pravosuđa navodi da sud odnosno javni bilježnik nisu dužni po službenoj dužnosti utvrđivati pravo na nužni dio ako ga nužni nasljednik nije zatražio.

Zahtjev se može istaknuti u ostavinskom postupku pred sudom ili javnim bilježnikom koji postupak vodi. Ako među strankama nastane spor o činjenicama od kojih ovisi pravo, veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje darova, postupak može zahtijevati rješavanje spora pred sudom.

Što ako je ostavitelj za života darovao imovinu drugome?

Darovanje imovine za života ne znači automatski da nužni nasljednik više nema nikakvu zaštitu.

Ako je zbog oporučnih raspolaganja i darova nužni dio povrijeđen, zakon predviđa mehanizme kojima se nužni dio može dopuniti.

Redoslijed je važan:

1. najprije se umanjuju raspolaganja oporukom
2. ako to nije dovoljno, vraćaju se darovi koliko je potrebno da bi se nužni dio dopunio

Darovi se, kada je njihov povrat potreban, vraćaju počevši od posljednjega dara prema ranijima.

To ne znači da se svaki prijenos imovine učinjen za života pokojnika automatski poništava. Potrebno je utvrditi pravnu prirodu konkretne transakcije, obračunsku vrijednost ostavine, kome je imovina prenesena, kada i pod kojim uvjetima.

Koji su rokovi za zaštitu nužnog dijela?

Zakon propisuje različite trogodišnje rokove, ovisno o tome što nužni nasljednik traži:

• umanjenje raspolaganja oporukom može se zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke
• povrat dara može se zahtijevati u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od odgovarajuće pravomoćne odluke ako je ostavitelj proglašen umrlim ili je njegova smrt sudski utvrđena

Zbog tih rokova nije dobro čekati završetak svih obiteljskih dogovora ako postoji sumnja da je nužni dio povrijeđen.

Ako su u pitanju vrjednija imovina, nekretnine, veća darovanja ili spor među nasljednicima, korisno je pravni položaj provjeriti što ranije.

Može li ostavitelj potpuno isključiti nužnog nasljednika?

Može, ali ne proizvoljno.

Zakon predviđa određene razloge zbog kojih oporučitelj može nužnog nasljednika potpuno ili djelomično isključiti iz nasljedstva. Isključenje mora biti izraženo u oporuci na izričit način i mora biti naveden razlog za isključenje. Taj razlog mora postojati u vrijeme sastavljanja oporuke.

Ako nastane spor o opravdanosti isključenja, teret dokazivanja opravdanosti leži na onome tko se na isključenje poziva.

Postoji i posebno pravilo prema kojem oporučitelj pod zakonskim uvjetima može prezaduženog potomka ili potomka koji je rasipnik lišiti nužnog dijela u korist njegovih potomaka. To je posebna situacija i ne treba je miješati s običnim izostavljanjem osobe iz oporuke.

Sama rečenica u oporuci kojom se nekome „ne ostavlja ništa“ nije uvijek dovoljna da bi ta osoba izgubila zakonsko pravo na nužni dio.

Pet čestih zabluda o nužnom dijelu

1. „Nužni dio je uvijek polovica ostavine.“

Nije. Za potomke i partnera najčešće je riječ o polovici njihova zakonskog dijela.

2. „Ako postoji oporuka, zakonski nasljednik više nema nikakva prava.“

Nije nužno. Ako je osoba nužni nasljednik, može imati pravo tražiti nužni dio unatoč oporuci.

3. „Javni bilježnik će automatski dodijeliti nužni dio.“

Ne treba računati na to. Pravo na nužni dio u ostavinskom postupku ostvaruje se na zahtjev nužnog nasljednika.

4. „Svaki roditelj ima pravo na nužni dio.“

Ne. Roditelji, posvojitelji i ostali preci moraju ispunjavati dodatne uvjete i biti pozvani na zakonsko nasljeđivanje u konkretnom slučaju.

5. „Ako je imovina darovana prije smrti, više se ništa ne može napraviti.“

Nije uvijek tako. Određeni darovi ulaze u obračun nužnog dijela, a u zakonom propisanim situacijama može se tražiti i njihov povrat radi dopune nužnog dijela.

Što napraviti ako mislite da vam je povrijeđen nužni dio?

Ako ste dobili poziv na ostavinsku raspravu ili ste saznali da postoji oporuka koja vas izostavlja, korisno je postupiti redom:

1. utvrdite biste li bez oporuke bili zakonski nasljednik
2. provjerite pripadate li krugu nužnih nasljednika
3. izračunajte svoj zakonski dio, pa tek onda nužni dio
4. prikupite podatke o imovini, dugovima i poznatim darovanjima
5. u ostavinskom postupku jasno navedite da tražite nužni dio
6. ako su sporne nekretnine, darovi, vrijednosti ili valjanost isključenja, razmotrite stručnu pravnu pomoć

Kod jednostavne ostavine odgovor može biti relativno jasan. Kod više nekretnina, ranijih darovanja, različitih nasljednih redova ili spora među nasljednicima izračun se može znatno zakomplicirati.

Česta pitanja o nužnom dijelu

Ima li dijete pravo na nužni dio ako ga roditelj nije naveo u oporuci?

U pravilu da, ako je dijete u konkretnom slučaju nužni nasljednik i nije valjano isključeno ili lišeno prava pod zakonskim uvjetima. Njegov nužni dio u pravilu iznosi polovicu zakonskog dijela koji bi mu pripao da nema oporuke.

Ima li bračni drug pravo na nužni dio?

Da, ako je po zakonskom redu pozvan na nasljeđivanje. Njegov nužni dio u pravilu iznosi polovicu njegova zakonskog nasljednog dijela. Odgovarajuća pravila primjenjuju se i na izvanbračnog, životnog i neformalnog životnog partnera kada su ispunjene zakonske pretpostavke.

Imaju li roditelji pravo na nužni dio?

Samo pod posebnim uvjetima. Moraju biti po zakonskom redu pozvani na nasljeđivanje, trajno nesposobni za rad i bez nužnih sredstava za život. Njihov nužni dio tada iznosi jednu trećinu zakonskog dijela.

Imaju li brat ili sestra pravo na nužni dio?

Ne. Braća i sestre mogu biti zakonski nasljednici u određenom nasljednom redu, ali Zakon o nasljeđivanju ne svrstava ih među nužne nasljednike.

Mora li se nužni dio tražiti na ostavinskoj raspravi?

Pravo na nužni dio u ostavinskom postupku ostvaruje se na zahtjev nužnog nasljednika. Sud ili javni bilježnik nisu dužni sami utvrditi to pravo ako ga nasljednik ne zatraži.

Može li se zbog nužnog dijela tražiti povrat dara?

Može, ako su ispunjeni zakonski uvjeti i ako je nužni dio povrijeđen. Najprije se umanjuju oporučna raspolaganja, a ako to nije dovoljno, darovi se vraćaju koliko je potrebno za dopunu nužnog dijela.

Koliki je rok za traženje nužnog dijela?

Za umanjenje oporučnih raspolaganja zakon propisuje tri godine od proglašenja oporuke, a za povrat dara tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od odgovarajuće pravomoćne odluke kod proglašenja umrlim ili sudskog utvrđenja smrti.

Trebam li odvjetnika da bih tražio nužni dio?

Odvjetnik nije nužan za svaku ostavinsku raspravu. Stručna pravna pomoć može biti posebno korisna ako su sporne vrijednosti nekretnina, ranija darovanja, valjanost oporuke ili isključenja, postojanje izvanbračne ili neformalne životne zajednice ili ako vas sud uputi da pravo ostvarujete u parnici.

Povezani vodiči

• Ostavinski postupak u Hrvatskoj: kako izgleda i što možete očekivati
• Tko nasljeđuje ako nema oporuke? Nasljedni redovi jednostavno objašnjeni
• Oporuka i nasljeđivanje: što se događa kada pokojnik ostavi oporuku
• Odricanje od nasljedstva: kako, kada i što se nakon toga događa

Izvori i stručna podloga

1. Zakon o nasljeđivanju, Narodne novine
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – Zakon o nasljeđivanju
3. Nasljeđivanje – gov.hr
4. Prava i obveze u pogledu nasljeđivanja u drugoj državi članici – Ministarstvo pravosuđa
5. Ostavinski postupak – gov.hr
6. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola
7. Nasljeđivanje – Sudovi Republike Hrvatske

Za većinu obitelji ostavinska rasprava nije nešto što moraju same „pokrenuti” odmah nakon smrti. Ipak, korisno je unaprijed znati što će se događati, koje podatke i isprave treba pripremiti, što znači prihvatiti ili se odreći nasljedstva te kako postupiti ako postoje dugovi, oporuka ili spor među nasljednicima.

Što je ostavinski postupak?

Ostavinski postupak je izvanparnični postupak koji se provodi nakon smrti ostavitelja. Njegov je cilj utvrditi:

• tko ima pravo naslijediti pokojnika
• koja imovina i prava ulaze u ostavinu
• koliki dio ostavine pripada pojedinom nasljedniku
• postoje li prava drugih osoba, primjerice na zapis
• postoje li pitanja o oporuci, nužnom dijelu, dugovima ili drugoj imovini koja treba razriješiti.

Nasljedno pravo nastaje već u trenutku smrti ostavitelja. Rješenje o nasljeđivanju naknadno utvrđuje tko je postao nasljednik i što mu pripada.

Kako se pokreće ostavinski postupak?

U pravilu ga nije potrebno posebno pokretati.

Kad sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili s njima izjednačenu ispravu, pokreće se ostavinski postupak. Mjesno je nadležan općinski sud prema prebivalištu ostavitelja u vrijeme smrti, a ako se nadležnost ne može tako odrediti, primjenjuju se daljnja zakonska pravila.

Sud velik broj ostavinskih predmeta povjerava javnim bilježnicima. Javni bilježnik tada ne nastupa kao privatno angažirani bilježnik jedne strane, nego kao povjerenik suda.

Ako je osoba preminula, iza nje je ostala imovina, ali ostavinski postupak nije proveden, zainteresirana osoba može se obratiti mjesno nadležnom općinskom sudu i podnijeti prijedlog za provođenje postupka uz odgovarajuće isprave.

Što ako poziv dugo ne stiže?

To ne mora značiti da je nešto pogrešno. Vrijeme potrebno da predmet dođe do suda i javnog bilježnika može ovisiti o potpunosti podataka, opterećenosti tijela i okolnostima konkretnog slučaja.

Ako postupak nije pokrenut, a znate da iza pokojnika postoji imovina, moguće je provjeriti stanje kod nadležnog općinskog suda.

Što ulazi u ostavinu?

U ostavinu načelno ulazi ono što je pokojniku pripadalo u trenutku smrti i što se po svojoj pravnoj naravi može naslijediti.

To mogu biti, primjerice:

• nekretnine i suvlasnički udjeli
• novac i sredstva na računima
• vozila
• vrijednosni papiri i poslovni udjeli
• potraživanja
• vrijedne pokretnine
• druga prenosiva imovinska prava.

Važno je razlikovati pokojnikovu imovinu od imovine drugih osoba. Primjerice, činjenica da je neka stvar korištena u zajedničkom kućanstvu ne znači automatski da je u cijelosti bila vlasništvo pokojnika.

Ako je sporno pripada li neka imovina ostavini ili drugoj osobi, takvo pitanje može zahtijevati dodatno dokazivanje, a ponekad i poseban parnični postupak.

Tko nasljeđuje pokojnika?

Nasljeđivati se može na dvije osnovne osnove:

1. na temelju zakona
2. na temelju oporuke.

Ako nema valjane oporuke koja uređuje nasljeđivanje, primjenjuju se zakonski nasljedni redovi.

Prvi nasljedni red

U prvom nasljednom redu ostavitelja nasljeđuju njegovi potomci i bračni drug, odnosno osobe koje su prema važećim propisima izjednačene s bračnim drugom u pravu nasljeđivanja. Oni u pravilu nasljeđuju jednake dijelove.

Ako je dijete ostavitelja umrlo prije njega, njegov dio pod zakonskim pretpostavkama mogu naslijediti njegovi potomci po pravu predstavljanja.

Što ako pokojnik nema potomaka?

Tada se primjenjuju pravila sljedećih nasljednih redova. U drugom nasljednom redu, primjerice, važnu ulogu imaju roditelji ostavitelja i bračni ili s njim izjednačeni partner.

Kod složenijih obiteljskih odnosa, ranije umrlih nasljednika, posvojenja, izvanbračne zajednice ili životnog partnerstva nije dobro nasljedne udjele računati samo „po osjećaju”. Točan krug nasljednika ovisi o konkretnim obiteljskim okolnostima i važećim propisima.

Što ako postoji oporuka?

Ako je pokojnik ostavio oporuku, ona može bitno utjecati na to tko nasljeđuje i u kojem dijelu.

Osoba koja ima oporuku ili zna gdje se ona nalazi treba tu činjenicu prijaviti u ostavinskom postupku. Oporuka se može čuvati kod same osobe, kod druge osobe, suda, javnog bilježnika ili na drugom dopuštenom mjestu.

U Hrvatskoj postoji i Hrvatski upisnik oporuka, u kojem se mogu evidentirati podaci o postojanju i mjestu čuvanja oporuke. Sama činjenica da oporuka nije evidentirana u tom upisniku ne znači da je nevaljana.

Oporuka ne mora uvijek isključiti zakonske nasljednike

Određeni zakonski nasljednici mogu imati pravo na nužni dio.

Nužni dio nije isto što i puni zakonski nasljedni dio. Za određene skupine nužnih nasljednika on iznosi polovicu zakonskog dijela, dok za određene druge nužne nasljednike može iznositi trećinu njihova zakonskog dijela, pod pretpostavkama propisanim zakonom.

Važno je i da se pravo na nužni dio u ostavinskom postupku ne mora utvrđivati samo od sebe. Ako osoba smatra da joj je nužni dio povrijeđen, treba pravodobno istaknuti svoj zahtjev.

Kako izgleda ostavinska rasprava?

Sud ili javni bilježnik određuje ročište i poziva osobe koje mogu imati nasljedno ili drugo pravo u vezi s ostavinom.

Na raspravi se utvrđuju i raspravljaju pitanja kao što su:

• tko su nasljednici
• postoji li oporuka
• što sve ulazi u ostavinu
• koliki su nasljedni dijelovi
• želi li se netko odreći nasljedstva
• postoji li spor oko imovine ili prava
• postoji li dogovor nasljednika o podjeli imovine.

Ako su podaci potpuni i među nasljednicima nema spora, postupak može biti relativno jednostavan.

Ako se, međutim, osporava oporuka, nasljedno pravo, veličina nasljednog dijela ili pripadnost neke imovine ostavini, predmet se može znatno zakomplicirati.

Što je korisno pripremiti prije rasprave?

Poziv suda ili javnog bilježnika treba pročitati pažljivo jer će sadržavati podatke o konkretnom predmetu.

Korisno je prikupiti podatke i dokumente o imovini za koju znate da je pripadala pokojniku, primjerice:

• podatke o nekretninama
• podatke o vozilima
• podatke o računima, štednji ili vrijednosnim papirima
• podatke o poslovnim udjelima
• ugovore, rješenja ili druge isprave vezane uz imovinu
• oporuku, ako postoji
• dokumentaciju o poznatim dugovima ili tražbinama
• podatke o mogućim nasljednicima koji možda nisu evidentirani u početnim podacima.

Ne treba nagađati niti skrivati podatke koji mogu biti važni za sastav ostavine. Ako nešto nije jasno, bolje je to navesti i po potrebi dodatno dokazati.

Morate li prihvatiti nasljedstvo?

Ne.

Nasljednik se može odreći nasljedstva, ali je važno razumjeti posljedice takve izjave.

Ako nasljednik ne da izjavu o odricanju, smatra se da želi biti nasljednikom. Nasljednička izjava nije obvezna, ali se može dati na način propisan zakonom.

Odricanje od nasljedstva zahtijeva oprez

Izjava o odricanju može se dati od smrti ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke.

Jednom valjano dana izjava o prihvatu ili odricanju u pravilu se ne može jednostavno opozvati.

Posebno je važno znati:

• odricanje ne može biti djelomično ili uvjetno
• nasljednik se može odreći samo u svoje ime ili i u ime svojih potomaka
• ako izričito ne kaže da se odriče samo u svoje ime, odricanje može obuhvatiti i njegove potomke
• „odricanje u korist” određenog nasljednika pravno se ne smatra običnim odricanjem, nego ustupom nasljednog dijela
• odricanje se prema važećim pravilima ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu.

Što se događa s dugovima pokojnika?

Nasljedstvo ne obuhvaća samo imovinsku korist.

Nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva odgovara i za dugove ostavitelja, ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

To ograničenje treba shvatiti vrlo ozbiljno. Nasljednik može odgovarati svojom imovinom, ali ukupna odgovornost ne bi trebala prijeći vrijednost onoga što je naslijedio.

Važna praktična pravna nijansa jest da sud na visinu naslijeđene imovine i iznos dugova koje je nasljednik već podmirio ne pazi nužno po službenoj dužnosti, nego na prigovor nasljednika.

Ako ima više nasljednika, njihova odgovornost prema vjerovnicima uređena je posebnim pravilima, uključujući solidarnu odgovornost do granice vrijednosti nasljednih dijelova.

Zbog toga je kod ostavine opterećene dugovima korisno prije konačnih odluka prikupiti što potpuniji pregled:

• kredita
• dopuštenih minusa
• dugovanja po karticama
• poreznih ili drugih javnih davanja
• privatnih tražbina
• jamstava i drugih mogućih obveza.

Što ako se nasljednici ne slažu?

Nije svaki spor moguće riješiti unutar same ostavinske rasprave.

Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, veličina nasljednog dijela, pravo na zapis ili sastav ostavine, sud može stranke uputiti na parnicu ili drugi odgovarajući postupak.

Primjeri:

• jedan nasljednik tvrdi da određena nekretnina pripada ostavini, a drugi da ne pripada
• osporava se valjanost ili sadržaj oporuke
• osporava se srodstvo ili drugo nasljedno pravo
• postoji spor o tome je li nešto bilo vlasništvo pokojnika ili zajednička imovina
• osporava se pravo na nužni dio ili njegova vrijednost.

Takvi sporovi često su razlog zbog kojeg se ostavinski postupak znatno produži.

Koliko traje ostavinski postupak?

Za završetak ostavinskog postupka nije propisan jedan fiksni zakonski rok koji bi vrijedio za sve predmete.

Trajanje ovisi o više okolnosti:

• koliko brzo su prikupljeni potrebni podaci
• koliko ima nasljednika
• postoji li oporuka
• je li imovina jasno evidentirana
• postoji li imovina u inozemstvu
• postoje li sporovi
• odazivaju li se nasljednici uredno na pozive
• je li potrebna parnica ili dodatno dokazivanje.

Jednostavan i nesporan predmet može biti riješen znatno brže od ostavine u kojoj se nasljednici spore ili u kojoj imovina nije potpuno poznata.

Koliko košta ostavinski postupak?

Trošak ovisi o tome tko vodi postupak, vrijednosti ostavine i radnjama koje su potrebne.

Kada javni bilježnik postupa kao povjerenik suda, njegova nagrada i troškovi određuju se prema propisanoj tarifi, a ne slobodnim dogovorom sa strankama.

Ako se pristojba određuje u sudskom ostavinskom postupku, aktualna Tarifa sudskih pristojbi također povezuje pristojbu za rješenje o nasljeđivanju s vrijednošću čiste ostavine.

Zato nije dobro unaprijed računati trošak prema starim člancima ili starim tarifama. Točan iznos treba provjeriti prema pravilima koja vrijede u trenutku postupka.

Rješenje o nasljeđivanju

Na kraju postupka donosi se rješenje o nasljeđivanju.

Njime se, među ostalim, utvrđuje:

• tko su nasljednici
• koji im nasljedni dijelovi pripadaju
• što je obuhvaćeno ostavinom
• postoje li ograničenja ili tereti
• koja prava pripadaju drugim osobama.

Nakon pravomoćnosti rješenja provode se potrebni daljnji upisi i postupci, primjerice u zemljišnim knjigama kada su ispunjene pretpostavke.

Što ako se ne slažete s rješenjem?

Ako rješenje donese javni bilježnik kao povjerenik suda, prigovor se podnosi javnom bilježniku u roku od osam dana od dostave rješenja, a o njemu odlučuje nadležni sud.

Ako rješenje donese prvostupanjski sud, u pravilu je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dostave, osim ako zakon za pojedinu odluku određuje drukčije.

Rok koji je naveden u konkretnom rješenju uvijek treba pažljivo provjeriti.

Što ako se nakon završetka pronađe nova imovina?

To je česta situacija.

Naknadno pronađena imovina može biti, primjerice:

• nekretnina koja nije bila navedena u prvom postupku
• stari račun ili štednja
• udio u društvu
• potraživanje
• druga imovina za koju obitelj u vrijeme rasprave nije znala.

Ako je već doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, sud u pravilu neće cijeli postupak ponavljati od početka, nego će o naknadno pronađenoj imovini donijeti novo rješenje oslanjajući se na ranije utvrđeno nasljedno stanje.

Postoje iznimke, osobito ako se netko u ranijem postupku odrekao nasljedstva ili ustupio svoj dio, pa takav slučaj treba gledati zasebno.

Plaća li se porez na nasljedstvo?

Porez ovisi o vrsti naslijeđene imovine i odnosu između ostavitelja i nasljednika.

Prema aktualnim informacijama državnog portala, na određeni naslijeđeni novac, novčane tražbine, vrijednosne papire i pokretnine može se plaćati porez na nasljedstva i darove, dok postoje važna oslobođenja za članove najuže obitelji.

Kod naslijeđenih nekretnina primjenjuju se pravila poreza na promet nekretnina i pripadajuća oslobođenja.

Porezni tretman zato nije dobro svoditi na rečenicu „na nasljedstvo se plaća” ili „ne plaća porez”. Potrebno je provjeriti vrstu imovine i odnos nasljednika prema pokojniku.

Praktična kontrolna lista prije ostavinske rasprave

Prije rasprave korisno je proći ovu listu:

• pročitajte poziv i provjerite datum, mjesto i predmet
• provjerite postoji li oporuka
• napravite popis poznate imovine
• napravite popis poznatih dugova
• pripremite podatke o nekretninama i vozilima
• pripremite podatke o računima, štednji i vrijednosnim papirima ako su poznati
• zapišite podatke o svim mogućim nasljednicima
• razmislite želite li prihvatiti nasljedstvo ili se odreći
• ne dajte nepovratnu izjavu ako ne razumijete njezine posljedice
• ako postoji spor, dugovi ili složena imovina, razmotrite individualni pravni savjet.

Kada ima smisla uključiti odvjetnika?

Za jednostavan i nesporan ostavinski postupak odvjetnik nije obvezan.

Individualna pravna pomoć posebno može imati smisla kada:

• postoji veći dug ili nejasna vrijednost ostavine
• postoji spor među nasljednicima
• osporava se oporuka
• traži se nužni dio
• dio imovine nalazi se u inozemstvu
• postoji složen odnos bračne ili zajedničke imovine
• neki nasljednik je maloljetan ili zahtijeva posebnu zaštitu
• postoji dvojba treba li se odreći nasljedstva
• postoji spor oko vlasništva određene imovine.

Ostavinski postupak u mnogim je obiteljima administrativno jednostavan. Najviše problema nastaje kada se važne odluke donesu prerano, kada popis imovine i dugova nije potpun ili kada se složeni pravni odnosi pokušaju riješiti bez jasnog razumijevanja posljedica.

Česta pitanja

Tko pokreće ostavinski postupak?

U pravilu se pokreće po službenoj dužnosti nakon što nadležni sud primi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili odgovarajuću ispravu. Ako postupak nije proveden, a postoji imovina, zainteresirana osoba može se obratiti mjesno nadležnom općinskom sudu.

Vodi li ostavinsku raspravu sud ili javni bilježnik?

Za ostavinski postupak nadležan je sud, ali sud velik broj predmeta povjerava javnim bilježnicima koji tada postupaju kao povjerenici suda.

Moram li doći na ostavinsku raspravu?

Treba postupiti prema pozivu koji ste primili. Ako ne možete doći, potrebno je pravodobno provjeriti koje su mogućnosti davanja izjave ili zastupanja u vašem konkretnom slučaju.

Što ako ne dam izjavu da prihvaćam nasljedstvo?

Ako ne date izjavu o odricanju, smatra se da želite biti nasljednikom. Nasljednička izjava nije obvezna.

Mogu li se odreći nasljedstva zbog dugova?

Možete se odreći nasljedstva pod zakonskim pretpostavkama, ali odricanje ima ozbiljne posljedice i u pravilu se ne može jednostavno opozvati. Prije odluke treba razumjeti što se događa s vašim potomcima i kako je izjava formulirana.

Nasljeđujem li i dugove?

Nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva odgovara za dugove ostavitelja, ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kod većih dugova korisno je prikupiti dokumentaciju o vrijednosti naslijeđene imovine i plaćenim obvezama.

Koliko traje ostavinski postupak?

Ne postoji jedan zakonom propisan rok za sve predmete. Trajanje ovisi o složenosti ostavine, broju nasljednika, potpunosti podataka i eventualnim sporovima.

Što ako se nakon rješenja pronađe još jedna nekretnina ili račun?

Može se provesti postupak za naknadno pronađenu imovinu. Ako već postoji pravomoćno rješenje, sud u pravilu donosi novo rješenje za tu imovinu na temelju ranije utvrđenog nasljednog stanja, uz zakonske iznimke.

Mogu li nasljednici međusobno dogovoriti tko će dobiti koju imovinu?

Nasljednici se mogu sporazumjeti o diobi, ali dogovor treba biti pravno pravilno oblikovan i usklađen s nasljednim pravima i drugim obvezama. Ako postoji spor ili složenija imovina, treba provjeriti pravne i porezne posljedice prije konačnog dogovora.

Plaća li se porez na nasljedstvo?

Ovisi o vrsti imovine i odnosu nasljednika prema pokojniku. Za članove najuže obitelji postoje važna oslobođenja, dok kod drugih osoba i pojedinih vrsta imovine može postojati porezna obveza.

Povezani vodiči

• Koliko traje ostavinska rasprava i zašto se postupak može odužiti?
• Tko nasljeđuje ako nema oporuke? Nasljedni redovi jednostavno objašnjeni
• Nužni dio nasljedstva: tko na njega ima pravo i koliko iznosi
• Oporuka i nasljeđivanje: što se događa kada pokojnik ostavi oporuku
• Odricanje od nasljedstva: kako, kada i što se nakon toga događa
• Nasljeđuju li se dugovi pokojnika? Što nasljednik mora platiti
• Naknadno pronađena imovina nakon ostavine: što treba napraviti
• Porez na nasljedstvo u Hrvatskoj: tko plaća, koliko i tko je oslobođen
• Bankovni račun pokojnika: što se događa s novcem nakon smrti
• Kako odabrati nadgrobni spomenik: materijal, izgled, cijena i što provjeriti prije narudžbe
• Što učiniti kada netko umre? Prvi koraci nakon smrti u Hrvatskoj

Izvori i stručna podloga

1. Ostavinski postupak – gov.hr
2. Nasljeđivanje – gov.hr
3. Oporuka – gov.hr
4. Mogu li se odreći nasljedstva, do kada i na koji način? – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
5. Odgovara li nasljednik za ostaviteljeve dugove? – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
6. U kojem roku sud odnosno javni bilježnik treba provesti ostavinski postupak? – Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
7. Zakon o nasljeđivanju – Narodne novine NN 48/2003
8. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o nasljeđivanju – NN 14/2019
9. Uredba o Tarifi sudskih pristojbi – NN 50/2026, na snazi od 1. lipnja 2026.
10. Porez na nasljedstva i darove – gov.hr